„Ros maris“ ili „morska rosa“, kako su je nazivali stari Grci i Rimljani, od davnina je bila poznata kao ljekovita biljka i posvećena boginji Afroditi. Kod nas je poznata kao ruzmarin.
U srednjovjekovnim knjigama, zbog gorkih materija koje sadrži, preporučivao se kod problema s varenjem. Ruzmarin je takođe bio poznat po svom okrepljujućem djelovanju na protok krvi. U vrijeme kuge, ljudi bi ga nosili sa sobom kao zaštitu od infekcije.
Preporučuje se nakon teških bolesti i za jačanje srca u starosti, najčešće u obliku vina od ruzmarina. On je bio glavni sastojak mađarske vodice, lijeka koji je u 14. stoljeću pila mađarska kraljica Izabela. Imala je 72 godine i bolovala od gihta, ali se nakon godinu dana uzimanja tog lijeka oporavila i povratila ljepotu do te mjere da ju je poljski kralj zaprosio.
Nedavna istraživanja pokazala su da je ruzmarin snažan antioksidans koji usporava proces starenja. Sadrži flavonoide koji podstiču cirkulaciju, jačaju kapilare i poboljšavaju protok krvi u venama, što objašnjava njegovu tradicionalnu upotrebu za poboljšanje pamćenja i koncentracije, protiv glavobolje i za podsticanje rasta kose. Ruzmarin smiruje varenje, pa se preporučuje kod crijevnih smetnji kao što su loše varenje, grčevi u stomaku i zatvor.
Istraživanja su pokazala:
Ekstrakt ruzmarina povećava lučenje žuči, važne za varenje masti.
Druga studija je pokazala da ova biljka djeluje kao diuretik i oslobađa jetru od toksičnih materija.
Efikasan je antiinflamatorni agens.
Ima antibakterijski efekat i povoljno djeluje na iskašljavanje, pa se koristi kod infekcija bronhija, uha, nosa i grla.
Pored toga, ruzmarin je i snažan tonik za opšti umor.
Ulje ruzmarina razblažuje se neutralnim uljem, poput suncokretovog, pa se koristi za utrljavanje kod bolova u mišićima, išijasa i reumatskih tegoba. Ako se u vodu za kupanje doda čaj od ruzmarina, ublažava simptome reume.
Ekstrakt ruzmarina stimuliše cirkulaciju u koži glave, pa se koristi kao sredstvo protiv prijevremenog ćelavljenja. Također je efikasan u liječenju peruti.