Na mjestu posljednjeg počivališta jučer je obilježena 33. godišnjica pogibije Čedomira Bate Domuza, heroja Igmana, te Smaje Some, velikih patriota i neprikosnovenih boraca za ovu zemlju koji su poginuli na taj dan 1992. godine u akciji oslobađanja Trnova.
Odana je počast i njegovom saborcu Adnanu Došliću Blondiki, čija je posljednja želja bila da bude ukopan uz svoga prijatelja i saborca Čedomira.
"Evo ja ću se u ime svoje porodice, porodice Domuz i porodice Somo, zahvaliti svima vama što ste i nakon 33 godine u ovolikom broju ovdje i što gajite sjećanje na njih dvojicu.
Mislio sam da ću biti malo jači, ali su me Mateo i Asja rasplakali. Gledam ih onako dok to recituju i sjećam se sebe, baš u tim godinama njihovim.
Bilo je to 30. jula 1992. Šehe, Milana, Tarze, Tufe, Refe, svih tih ljudi koji su došli da mi saopšte da mi je otac poginuo. Hajd', ja sam dijete, nekako sam to shvatio, nisam ni bio svjestan. Odveli su me, obukli mi uniformu, dali mi njegov pištolj, opasač, sve njegove tespihe, krunice, zastavice, sve što je nosio na sebi.
Te '92 s tih devet godina sam obukao tu uniformu i eto jučer sam je skinuo. Drago mi je što gajimo kulturu sjećanja i što prenosimo na našu omladinu sve ono što su ovi ljudi, koji ovdje sjede živi i ovi koji su dali svoje živote, uradili za ovu domovinu.
Prije neki dan, sretne me Mirza Vatrić, branilac Igmana, Hadžića i BiH i donese mi jednu tabakeru, otvori i kaže 'ovo je tabakera tvog pokojnog oca, koju je meni poklonila tvoja majka; ja ulazim u godine, star sam i neću još dugo, ovo tebi znači više nego bilo kome drugom pa evo, želim da ti je vratim'.
Vi koji ste proživili, doživili taj prokleti rat, vidimo iz godine u godinu, polako odlazite. A, a na nama i našoj omladini ostaje da ovu domovinu branimo olovkom, knjigom, sportom, kulturom, da im ne damo da je unište. Jer kao što jedan veliki vojskovođa reče: 'kad hoćete da uništite jednu državu, jednu naciju, jedan narod, prvo im uništite edukaciju'.
Nažalost, nama edukaciju uništavaju, naša djeca nemaju dovoljno materijala i programa u svojim školama koji govore o ovim ljudima, a jako je bitno da se zna da je BiH imala i Zaime, i Vinke, i Čede i Sretene i sve one ostale koji su dali život za ovu domovinu, koji su voljeli domovinu, istinski, ma kako se zvala. Zato ne smijemo zaboraviti nijednog od njih koji dade život, koji izgubio dio tijela i koji je preživio", rekao je Domuz.