O riječima s kojima se često susrećemo u zadnje skoro dvije godine koliko traje epidemija za Jutarnji je govorio Igor Marko Gligorić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
„Riječ epidemija dolazi iz starogrčkog jezika, a u naše jezike je ušla preko latinskog. Epi znači nad ili iznad, a demos je narod ili ljudi. Definira se kao slučajno pojavljivanje velikog broja oboljelih od zarazne bolesti. Pojavljuje se i u prenesenom značenju koje najčešće objašnjava neku negativnu pojavu u društvu koja se brzo širi pa tako imamo epidemije kriminala ili korupcije… Pandemija je također grčka riječ, a od epidemije se razlikuje po početnom dijelu riječi pan koji znači sav. Riječ je o medicinskom terminu koji označava epidemiju svjetskih razmjera“, govori Gligorić.
Tvindemija - koju po njegovom mišljenju upravo ovako treba pisati kako se i izgovara - nastala je od demos i engleskog tween koji označava blizance, a u ovom slučaju je riječ po preklapanju epidemija gripe i kovida.
„Na epidemiju se odnosi pridjev epidemijski pa tako imamo epidemijski val ili epidemijske razmjere, dok se pridjev epidemiološki odnosi na epidemiologiju i epidemiologe pa tako postoje epidemiološki nadzor i epidemiološka služba. Postoji i pridjev epidemiologijski koji se odnosi samo na epidemiologiju kao znanost pa tako postoje epidemiologijski podaci. Mjere su epidemiološke jer se za njih pita epidemiologe i donose se na temelju epidemiologije“, objašnjava Gligorić. Naglašava kako nije ispravno reći da je neko obolio od korone jer korona nije bolest nego skraćeni naziv za skupinu virusa koji izazivaju bolesti kod sisavaca i ptica.
„Na latinskom korona označava krunu, vijenac, prsten. Korona postoji i u muzici kao oznaka za produženje tona. U antičkoj Grčkoj i Rimu se istaknutim pojedincima dodjeljivala korona. Ništa od toga nisu bolesti. Epidemija je covida. Ali logično je da govornici u svakodnevnom govoru izjednačavaju bolest i njegovog uzročnika“, govori Gligorić.
