Svjetskom premijerom filma "Dine Mustafića" večeras će biti otvoreno 31.izdanje Sarajevo Film Festivala.
Glumački ansambli čini elita ex-jugoslovenskog glumišta u kojoj su i Rade Šerbedžija, Zijah Sokolović, Miralem Zubčević, Ksenija Pajić, Jasna Diklić, Branka Petrić, Vladimir Jurc Lali, Kaća Dorić, Muhamed Bahonjić, Ivo Barišić, kao i Ermin Bravo koji je uočio premijere dao veoma otvoren intervju za Raport.
Sjajni bh. glumac govorio je o novom filmu, privatnom životu, kao i kako je rekao s tugom i gorčinom o stanju u našoj kinematografiji.
Uzbuđenje je pokazati film pred sarajevskom publikom
SFF otvara film Dine Mustafića "Paviljon". Publika ima visoka očekivanja s obzirom na to da se Mustafić nakon 20 godina vratio na film te okupio kremu ex-jugoslavenskog glumišta. Ima li kod Vas treme
od reakcije publike?
Mogu reći da ima i nema. Ima - jer je uzbuđenje to pokazati pred sarajevskom publikom, pogotovo pred tolikim brojem ljudi, mislim da će oko 6.000 ljudi gledati film. Uvijek su na domaćem terenu uzbuđenje i trema.
S druge strane nema zato što sam, baš zato što ste rekli, radio s provjerenom ekipa izuzetnih profesionalaca. Ljudi će uživati vidjeti ih u istom kadru zajedno. Takva imena u takvom jednom emotivnom, duhovitom, prilično žestokom filmu. Tako da se više radujem da ga što prije pokažemo, a bit će to i test za za film kako će proći kod publike zato što vrlo brzo nakon festivala film kreće u kina i kod nas i u regiji. Tako da se stvarno radujem da ovaj film vidi što veći broj ljudi.
Kažete film je žestok, a u najavi stoji kako je ovo crna komediji o grupi stanara staračkog doma Paviljon, koji se nakon godina zlostavljanja i poniženja odlučuju na oružanu pobunu... Koliko se to može reflektirati na današnje stanje u regionu, ali i svijetu?
Svaki film ima neku ideju pa i ovaj. U ovom kapitalističkom društvu gdje ako više ne doprinosiš i ako ne donosiš pare onda prosto budeš odbačen. Prilično je to nehumano za jednu generaciju koja je izgradila ovu zemlju, dala nam sve što imamo, u čemu uživamo i stvarno se ne možemo pohvaliti kako se i kao društvo i politika pa i individualno odnosimo prema njima.
S druge strane film je žestok u smislu radikalne pobune, koja mislim da je potrebna u društvu gdje je generiran strah već desetljećima od strane političara. Mi se bojimo za svoje egzistencije, možda neopravdano, pa zato često šutimo i trpimo. Ako želite neku promjenu, ona iz statusa quo ne može doći. Zanimljivo je da pobunu radi upravo ta generacija koja nema šta izgubiti, a možda bi se mladi mogu ugledati na njih i nešto naučiti.
I Dino i ja smo zreliji i iskustveniji
Dino Mustafić i Vi sarađivali ste i na "Remakeu". Šta se promijenilo u ovih 20 godina? Je li prije bilo bolje? Je li to Vama brzo prošlo?
Pa brzo je prošlo. Ono što se promijenilo je da smo i Dino i ja zreliji i iskustveniji, puno smo predstava između toga uradili u pozorištu. Sad se već komunicira sa malo riječi, sad se već uputa razumije pogledom. A što se tiče generalno stvari se jesu promijenile, stvari se mijenjanju i moraju. Važno je da mi učestvujemo u toj promjeni, odgovorni smo za nju. Nismo i ne trebamo biti žrtva promjene. S druge strane sve što je novo treba prihvatiti, stvar je samo kako to iskoristiti za nabolje, najplemenitije, najhumanije. Mi smo umjetnici uvijek tu da podsjećamo na to.
Bh. film otvara SFF, a s druge strane iz Udruženja rediteljica i redatelja u BiH ukazuju na nikad gore stanje u bh. kinematografiji. Filmovi se ne snimaju kod nas, a imamo filmski festival.
Tačno je to. Ovaj festival jeste slavlje filma, ali bi mogao biti promocija bosanskog filma, bosanskih umjetnika, bosanskih tema. Imamo i dokazali smo da imamo fantastične autore i fantastične glumce sa kojima smo napravili najveće uspjehe u historiji ove zemlje od nezavisnosti, ali se to neće desiti,i ono što su prognoze da se ništa snimati neće u dogledni broj godina.
U isto vrijeme je i slavlje i taj festival je naš veliki brend, velika imena iz svijeta dolaze ovdje, a mi nemamo pokazati ništa nego jedan dugometražni film. I to je čudo da imao i taj jedan, on nije produkt sistema, Mogu reći, možda onako gorko i tužno će zvučati ali je istinito… Mogu reći publici da dođe i uživa u bh. filmu ove godine jer ko zna kad će ga opet gledati.
U isto vrijeme je i slavlje i taj festival je naš veliki brend, velika imena iz svijeta dolaze ovdje, a mi nemamo pokazati ništa nego jedan dugometražni film. I to je čudo da imao i taj jedan, on nije produkt sistema, Mogu reći, možda onako gorko i tužno će zvučati ali je istinito... Mogu reći publici da dođe i uživa u bh. filmu ove godine, jer ko zna kad će ga opet gledati.
To zaista zvuči strašno.
Jeste možete misliti kako je nama i samo zamislite koji je broj ljudi koji od toga živi. Nisu samo glumci i reditelji, nego sva tehnička ekipa i sve njihove porodice. To su ljudi koji odlaze na ulice.
Moj brat Caki
Moram Vas pitati za brata Fahrudina - Cakija, koji je svojevrsni heroj u spašavanju uličnih pasa. Sigurno ste ponosni na njega?
Jesam, jako sam ponosan na njega, on je poseban čovjek od kojeg puno i učim šta su u životu strasti, odgovornost prema svojoj strasti, kako biti dosljedn prema sebi, i kako pomagati u životi kome god možemo, te jer to je ono što ostaje iza nas.
Imate li možda psa kod kuće?
Ja imam mačke, koje su naravno udomljene s ulice uz pomoć mog brata.
Ko je Ermin Bravo u svoja četiri zida?
Pa mogu jendom rječju odgovoriti. Introvert.