Politika EU u Bosni i Hercegovini – pa i širem zapadnom Balkanu – bila je na padajućoj putanji otkako je preuzela uzde prije deceniju i po. Sada, u saradnji sa SAD i Velikom Britanijom, taj neuspjeh nastoji zakamuflirati smirivanjem separatista u Bosni, istovremeno dajući besplatno geopolitičku pobjedu protivniku Rusiji, pišu Bodo Weber i Valery Perry za EUObserver.
To bi zapravo značilo dogovaranje s nacionalističkim vođama zemlje na ubrzanom putu prema etnoteritorijalnoj dezintegraciji države – koja ne bi bila mirna. Ipak, već vidimo da bi se takav diplomatski udar reklamirao kao postignuće, a ne kao neuspjeh koji se može izbjeći.
Praksa je u diplomatskim pregovorima stisnuti slabiju stranu dok se ne postigne dogovor.
To je bila misija koja je prošle sedmice u Sarajevo dovela Angelinu Eichhorst, generalnu direktoricu diplomatske službe Evropske unije za Evropu, razbjesnivši proevropske i proameričke građane i kreatore politike BiH: udružiti se s američkim izaslanikom Matthewom Palmerom i stisnuti glavne bošnjačke stranke, kao i nenacionalističke opozicije, da prihvate dogovor o tzv. reformi izbornog zakona koja bi pravno i institucionalno produbila etnoteritorijalnu podjelu u Bosni i Hercegovini.
Sve se to događa protiv najgore krize u zemlji od Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine. Čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik, u dosluhu s HDZ-om i ohrabren Zagrebom i Beogradom, pojačao je svoj deceniju i po dug napad na poslijeratni ustavni poredak zemlje, najavljujući dalekosežne korake institucija Republike Srpske prema secesiji tog bh. entiteta.
Najnovija eskalacija evoluirala je tokom posljednjih šest mjeseci nakon što su diplomati EU i SAD na terenu u BiH, uz podršku srednje rangiranih dužnosnika u Washingtonu i Briselu, osmislili međustranačke razgovore o izbornim reformama i takozvanoj "ograničenoj ustavnoj reformi".
Ti su razgovori imali de facto oblik dogovaranja kako bi se zadovoljile neispunjene nacionalističke agende političkih čelnika, prije svega Dragana Čovića, šefa HDZ-a BiH, glavne stranke bosanskih Hrvata, koja želi sačuvati svoj primat među biračima bosanskih Hrvata.
Tadašnji visoki predstavnik EU u BiH, Valentin Inzko, nakon pritiska EU i SAD da podrže dogovor koji su oni posredovali, potaknuo ga je da posljednjeg dana na dužnosti nametne zakon protiv poricanja genocida i veličanja ratnih zločina i zločinaca; potpuno lični i moralno razumljiv potez, ali bez ikakvog strateškog okvira ili podrške.
Taj potez izazvao je odlazak bosanskih Srba iz središnjih institucija. To je otežalo život i njegovom nasljedniku, Nijemcu Christianu Schmidtu.
Schmidtova loše osmišljena nominacija od strane same njemačke kancelarke Angele Merkel, bez jasne strateške politike ili plana, dodatno je olakšala eskalaciju. To je potaknulo Dodika da dovede u pitanje samo imenovanje Schmidta i šire postojanje Ureda visokog predstavnika (OHR), kojeg podržava Rusija, koja je pojačala vlastite antizapadne aktivnosti u vezi s BiH.
Ruski veto u UN-u ove sedmice?
Taj potez povećao je rizik od ruskog veta Vijeća sigurnosti UN-a protiv mirovnih snaga EU u BiH, EUFOR-a, čiji mandat dolazi za godišnju obnovu ovog mjeseca, vjerovatno čak i ove sedmice.
Milorad Dodik došao je na vlast kao čelnik Republike Srpske, entiteta u Bosni i Hercegovini, 2006. godine, otprilike u vrijeme kada je Evropska unija preuzela vodstvo međunarodne zajednice u zemlji.
Od tada, stvari su u silaznoj putanji. Dodik je tridesetak puta testirao crvene linije Zapada prijeteći raspisivanjem raznih referenduma ili potpunim otcjepljenjem; Slabi odgovori Zapada pomogli su potkopavanju integriteta središnje vlade i poništavanju vrlo demokratskih reformi i reformi vladavine prava koje su navodno bile potrebne da bi zemlja ostvarila napredak potreban za kandidaturu za EU.
Ovaj put je Dodik i sam bio iznenađen izostankom odbijanja EU i SAD, što ga je prema nekim izvještajima natjeralo da svoje prijetnje eskalira dalje od onoga što je namjeravao ići.
Bio bi to jednostavan potez da se zaustavi Dodikov avanturizam, a da se istovremeno odvrati mogući ruski veto protiv EUFOR-a. Slanje pojačanja EUFOR-u i raspoređivanje trupa EUFOR-a i NATO-a u strateški grad Brčko, distrikt koji prepolovljava RS, pokazalo bi stratešku volju EU da spriječi ozbiljan izazov sigurnosti i teritorijalnoj cjelovitosti zemlje.
Ta volja ne postoji – kao ni strategija.
Umjesto toga, prazninu ostavljenu nedostatkom strateške zapadne politike i političke volje popunili su niži dužnosnici Eichhorst i Palmer – obojica su također bili ključni igrači u da žestoko nastojanje EU i SAD prema sporazumu o etno-teritorijalnoj zamjeni zemlje između Kosova i Srbije u periodu 2017.-2020.
'Smirenje'
A u Bosni se čini da imaju namjeru smiriti obje nacionalističke agende podijeljene kroz paket aranžman: Dodik bi dobio znatan dar da dodijeli ključni dio državne i obrambene imovine, čiji je zakonski vlasnik država BiH, entitetima ( ili kantoni), ključna stavka na Dodikovoj listi želja, u zamjenu za opozivanje neposrednih koraka za secesiju; dok bi HDZ BiH dobio svoj aranžman za reformu izbornog zakona, osiguravajući mu mjesto u tročlanom predsjedništvu zemlje putem izbornog inženjeringa.
Takav dogovor produbio bi etnoteritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine i postavio nacrte za postupno rasparčavanje, potpomognuto, potpomognuto i legitimirano od strane EU i SAD.
Proglašavanje pobjede i tvrdnja da je zemlja ispunila uvjete za zatvaranje OHR-a ("riješavanje" pitanja državne i odbrambene imovine, koje je dugo blokirano protuustavnim djelovanjem RS, temelj je 5+2 uvjeta za zatvaranje) vrijeme ukloniti posljednji izvršni instrument međunarodne zajednice za zaustavljanje silazne spirale, zajedno s EUFOR-om.
Čini se da su Francuska, SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo na dobrom putu da prenesu poruku o smanjenoj podršci visokom predstavniku kako bi spriječili ruski (i potencijalno kineski) veto na EUFOR zakazan za srijedu (3. novembar) u Vijeću sigurnosti UN-a.
Moskva i Peking nisu mogli staviti veto na Schmidtovo imenovanje; mogu se suprotstaviti EUFOR-u u SBUN-u.
Posebice se Berlin i Pariz, moraju konačno zainteresirati za situaciju i suočiti se s političkim transakcionizmom Evropske službe za vanjsko djelovanje, zamijenivši ga strateškom politikom.
Visoki predstavnik Borrell mora početi raditi svoj posao, kako se traži u pismu koje su potpisali zastupnici iz četiri glavne političke grupe u Evropskom parlamentu 21. oktobra, te zamijeniti Eichhorst u njezinoj sadašnjoj ulozi.
OHR pod vodstvom Christiana Schmidta mora ozbiljno shvatiti obranu Bosne i Hercegovine i Daytonskog mirovnog sporazuma i suprotstaviti se opasnom impulsu sklapanja dogovora EU i SAD.
EUFOR bi trebao biti pojačan u Brčkom, a međunarodna zajednica trebala bi se suzdržati od lažne hitnosti u reformi bosanskog izbornog zakona, umjesto da se usko fokusira na poboljšanje izbornog integriteta. Vrijeme za sveobuhvatne ustavne promjene je nakon izbora 2022. godine.
