Evropsko vijeće usvojilo je pregovaračku poziciju za uvođenje takozvanih evropskih poslovnih novčanika, digitalnih identiteta za kompanije koji bi trebali omogućiti da se veliki dio administrativnih procedura obavlja elektronski širom Evropske unije.
Riječ je o svojevrsnom „digitalnom pasošu za firme“, zasnovanom na sistemu elektronskog identiteta eIDAS2, koji bi kompanijama omogućio dokazivanje identiteta, razmjenu dokumenata, potpisivanje ugovora i komunikaciju s državnim institucijama bez fizičkog prisustva.
EU želi da zakon bude usvojen do kraja 2026. godine kao dio plana stvaranja jedinstvenog evropskog tržišta s manje birokratskih prepreka.
Najveća novina je to što bi kompanija iz jedne države članice mogla gotovo trenutno poslovati u drugoj državi koristeći isti digitalni identitet.
Putem poslovnog novčanika firme bi mogle:
- čuvati i dijeliti licence, dozvole i certifikate,
- elektronski potpisivati i ovjeravati dokumente,
- prenositi ovlaštenja na zastupnike,
- sigurno komunicirati s drugim kompanijama i državnim institucijama.
Cilj je smanjiti troškove, ubrzati administrativne procese i olakšati prekogranično poslovanje, posebno malim i srednjim preduzećima koja se danas često suočavaju s različitim nacionalnim procedurama.
Pristalice projekta smatraju da bi ovo mogla biti jedna od najvećih digitalnih reformi evropskog tržišta u posljednjoj deceniji.
Umjesto da za svaku državu posebno prikupljaju dokumentaciju, prevode certifikate i prolaze složene procedure registracije i verifikacije, kompanije bi veliki dio procesa obavljale kroz standardizovani sistem na nivou cijele EU.
Time bi se smanjili troškovi poslovanja, ubrzale investicije i povećala konkurentnost evropskih kompanija u odnosu na američke i kineske konkurente.
Tokom pregovora države članice insistirale su na nekoliko važnih ograničenja.
Naglašeno je da evropski poslovni novčanici ne smiju zamijeniti postojeće nacionalne sisteme, već ih samo dopunjavati.
Također, iako će digitalni dokumenti imati istu pravnu snagu kao papirni, kompanije će i dalje morati poštovati nacionalne administrativne i proceduralne propise.
Drugim riječima, novi sistem treba pojednostaviti procedure, ali ne i ukinuti nadležnosti država članica.
Kritičari upozoravaju na nekoliko mogućih problema.
Prvi je koncentracija velike količine poslovnih podataka u digitalnom sistemu, što otvara pitanja cyber sigurnosti i zaštite povjerljivih informacija.
Drugi problem je potencijalna zavisnost od centralizirane evropske digitalne infrastrukture.
Postoje i bojazni da bi manje firme mogle imati dodatne troškove prilagođavanja novom sistemu, kao i da bi eventualni tehnički kvarovi ili sigurnosni propusti mogli privremeno blokirati važne poslovne procese.
Zbog toga je Evropsko vijeće pooštrilo uslove za kompanije koje će pružati usluge evropskih poslovnih novčanika i dalo veću ulogu nacionalnim regulatorima u nadzoru sistema.
Sada slijede pregovori s Evropskim parlamentom, nakon kojih će biti poznato hoće li Evropska unija zaista dobiti jedinstveni digitalni identitet za kompanije, što bi moglo značajno promijeniti način poslovanja na evropskom tržištu.