Organizacija procjenjuje da se ovakvim sudarima u Evropskoj uniji i Velikoj Britaniji može pripisati oko 400 smrtnih slučajeva godišnje.
Euro NCAP upozorio je na sigurnosni problem o kojem se rijetko govori, a posljedice su često katastrofalne. Riječ je o naletima putničkih automobila na zadnji dio kamiona ili poluprikolica, pri čemu automobil može završiti ispod prikolice.
U takvim sudarima zaštitna struktura automobila više ne funkcioniše onako kako je zamišljeno, jer prvi udar često ne preuzima branik ili zona za deformaciju, već gornji dio kabine. Rezultat su nesreće koje se često opisuju kao „odsijecanje“ putničkog prostora i nerijetko završavaju smrtnim ishodom.
Problem bi trebale spriječiti zadnje zaštitne prečke na prikolicama. One se nalaze ispod utovarnog prostora i trebale bi zaustaviti automobil prije nego što uđe pod kamion.
Međutim, Euro NCAP tvrdi da postojeća evropska rješenja u stvarnim uslovima nisu dovoljno čvrsta. U novim testovima provedenim s partnerima iz Njemačke, Švedske, Velike Britanije i SAD-a pokazalo se da zaštitne prečke na nekim evropskim prikolicama popuštaju pri udaru, zbog čega automobil završava duboko ispod prikolice.
Testovi su provedeni pri brzini od 56 km/h, što nije ekstremna razlika u brzini između automobila i kamiona na autocesti ili brzoj cesti, posebno ako je kamion zaustavljen ili se kreće sporo.
U jednom slučaju automobil s pet zvjezdica Euro NCAP-a udario je u zadnji dio prikolice s djelimičnim preklapanjem. Zaštitna prečka nije pružila dovoljan otpor, pa je konstrukcija prikolice prodrla u kabinu vozila.
U drugom testu, provedenom uz pomoć organizacije ADAC, zadnja zaštita također je popustila, a putnički prostor bio je teško uništen.
Takav rezultat pokazuje da sigurnost modernog automobila ne znači mnogo ako dođe do sudara s preprekom dijelom vozila koji za takav udar nije predviđen.
Problem predstavljaju i sigurnosni sistemi automobila
Drugi problem je elektronika vozila. Euro NCAP navodi da neki sistemi automatskog kočenja i pomoći vozaču, posebno starije generacije, ne prepoznaju uvijek dovoljno dobro zadnji dio kamionskih prikolica.
Na standardnim laboratorijskim testovima rade ispravno, ali kod stvarnih prikolica, posebno onih sa složenijom zadnjom konstrukcijom, prepoznavanje može biti slabije.
To znači da se sudar ne spriječi uvijek na vrijeme, a ako do njega ipak dođe, mehanička zaštita prikolice često nije dovoljno učinkovita.
Euro NCAP traži stroža pravila
Euro NCAP zato ukazuje na primjer SAD-a. Američki institut IIHS već godinama provodi strožije testove zaštite od podlijetanja i dodjeljuje oznaku Toughguard prikolicama koje u tri vrste testiranih sudara uspiju spriječiti ulazak automobila ispod prikolice.
Prema Euro NCAP-u, takva rješenja već postoje i uglavnom se ugrađuju na novije američke prikolice, dok bi evropski propisi trebali biti pooštreni po sličnom principu.
Za Evropu je posebno važno i pitanje starijeg voznog parka. Na cestama se nalazi veliki broj kamiona i prikolica koji će biti u upotrebi još godinama.
Zbog toga Euro NCAP ne traži samo strožije zahtjeve za nove prikolice, već i naknadnu ugradnju jačih zaštitnih sistema na postojeća vozila.
Organizacija procjenjuje da se ovakvim sudarima u EU i Velikoj Britaniji može pripisati oko 400 smrtnih slučajeva godišnje.
Ako se taj broj može smanjiti čvršćim zaštitnim prečkama, boljom vidljivošću zadnjeg dijela prikolice i sistemima koje sigurnosna elektronika lakše prepoznaje, riječ je o konkretnoj mjeri za spašavanje života, a ne samo o tehničkom detalju.