Cijene goriva imaju vrlo jednostavan način da nas nauče štednji, čim poskupe, potrošnja odjednom prestaje biti dosadna brojka na putnom računaru i postaje ozbiljna stavka kućnog budžeta.
Dobra vijest je da za manju potrošnju nisu potrebni nikakvi čudotvorni aditivi, posebni rituali na benzinskoj pumpi niti vožnja brzinom bicikliste. Najveće uštede postižu se dobrim navikama, tehnički ispravnim automobilom i malo smirenijim ponašanjem za volanom.
Ekonomična vožnja nije škrtost, već zdrav razum. Što motor mora obaviti manje nepotrebnog posla, to će potrošnja goriva biti manja, a automobil manje opterećen. Rezultat su niži troškovi, ne samo za gorivo nego i za održavanje vozila.
Stil vožnje pravi najveću razliku
Najveći utjecaj na potrošnju obično ima način vožnje. Nagla ubrzanja, kasna kočenja i stalne promjene tempa troše mnogo više goriva nego što većina vozača misli.
U takvim situacijama motor ne radi efikasno, već stalno mora nadoknađivati energiju izgubljenu pri kočenju. Mnogo bolje rješenje je održavanje ujednačenog tempa, pravovremeno puštanje papučice gasa, držanje većeg razmaka i izbjegavanje nepotrebnih ubrzanja.
U gradu to znači pratiti situaciju ispred nekoliko vozila, predviđati rad semafora i tok saobraćaja, dok je na otvorenoj cesti poželjno održavati stabilnu brzinu bez stalnog „pumpanja“ gasa.
Vozači koji promijene stil vožnje često vrlo brzo primijete osjetnu razliku u potrošnji.
Mala ušteda vremena, velika potrošnja goriva
Na autoputu je razlika još izraženija jer otpor zraka raste mnogo brže nego što većina vozača očekuje.
Dodatnih 20 kilometara na sat često ne donosi značajnu vremensku uštedu, naročito na kraćim relacijama, ali se zato itekako osjeti na potrošnji goriva.
Automobil pri većim brzinama troši znatno više energije samo da bi savladao otpor zraka. Zato vožnja od 150 km/h nije tek malo skuplja od vožnje pri 130 km/h, već može značajno povećati troškove.
Vožnja ujednačenim tempom, posebno uz korištenje tempomata kada ga vozilo posjeduje, jedan je od najjednostavnijih načina za uštedu na dužim putovanjima.
Redovno održavanje štedi novac
Ni najpažljiviji vozač neće ostvariti optimalnu potrošnju ako automobil nije tehnički ispravan.
Prenizak pritisak u gumama povećava otpor kotrljanja, prljav filter zraka otežava rad motora, staro ili neodgovarajuće ulje povećava trenje, dok istrošene svjećice ili problemi s kočnicama mogu povećati potrošnju bez očiglednog razloga.
Zato je redovno održavanje jedan od najdosadnijih, ali i najefikasnijih načina štednje.
Ispravne gume, čist filter zraka, kvalitetno ulje i dobro podešen motor često znače više od svih „tajnih trikova“ koje možete pronaći na internetu.
Pogledajte šta vozite u gepeku
Mnogi vozači zaboravljaju da i višak tereta utiče na potrošnju.
Gepek pun stvari koje se prevoze „za svaki slučaj“ povećava masu vozila, a samim tim i količinu energije potrebne za ubrzavanje i usporavanje.
Na jednoj kratkoj vožnji razlika možda neće biti primjetna, ali tokom stotina kilometara i svakodnevne upotrebe troškovi se postepeno povećavaju.
Još veći problem predstavljaju krovni nosači i krovne kutije koje ostaju montirane i kada nisu potrebne. Osim dodatne težine, narušavaju aerodinamiku vozila, zbog čega motor troši više goriva čak i kada na krovu nema tereta.
Ako vam ne trebaju, najjeftinije rješenje je jednostavno ih skinuti.
Klima uređaj koristite pametno
Klima uređaj također povećava potrošnju, ali to ne znači da tokom ljeta trebate sjediti u pregrijanom automobilu kako biste uštedjeli nekoliko decilitara goriva.
Mnogo je bolje prvo provjetriti zagrijanu kabinu, ispustiti vruć zrak, a zatim koristiti umjereno hlađenje umjesto stalnog rada na najnižoj temperaturi.
Otvoreni prozori mogu pomoći pri manjim brzinama, ali na autoputu pogoršavaju aerodinamiku i često poništavaju svaku uštedu ostvarenu gašenjem klime.
Kao i u većini slučajeva, najbolji rezultat daje umjerenost.
Prespora vožnja nije rješenje
Planiranje rute često se zanemaruje, iako može značajno uticati na potrošnju.
Najkraći put nije uvijek i najštedljiviji ako uključuje gužve, veliki broj semafora i česta zaustavljanja. Ponekad je nešto duža, ali protočnija ruta mnogo bolji izbor.
Također je korisno spojiti više obaveza u jednu vožnju, izbjeći najveće saobraćajne gužve kad god je to moguće i smanjiti broj kratkih vožnji hladnim motorom.
Hladan motor troši više goriva, a kratke relacije posebno opterećuju mehaniku vozila.
Važno je, međutim, ne pretjerivati s pogrešno shvaćenom štednjom. Ekonomična vožnja ne smije ugrožavati sigurnost. Prespora vožnja, stvaranje kolona ili opsesivno izbjegavanje kočenja ne predstavljaju štednju, već problem za ostale učesnike u saobraćaju.
Dobra ekonomična vožnja zapravo je vrlo slična dobroj vožnji općenito, mirna je, predvidiva, tehnički ispravna i bez nepotrebnih pokreta. Tada automobil troši manje, motor radi lakše, putnici su odmorniji, a odlasci na benzinsku pumpu postaju nešto rjeđi.
U stvarnom životu najveće uštede ne dolaze od jednog velikog trika, već od niza malih navika koje se ponavljaju iz dana u dan.