Ako ste među onima koji su se zapitali kako je neko odabrao tri boje na semaforu i zašto su to baš crvena, zelena i žuta, tu je odgovor. Za početak, korisno je znati odakle dolaze semafori i njihove boje. Tako su u SAD-u 1910. godine postavili prvu saobraćajnu signalizaciju u zemlji.
Policajci su koristili zviždaljke i svjetla kako bi održali protok automobila dajući vozačima do znanja kada da stanu ili krenu. A onda je 1920. godine William Potts napravio prvi semafor.
U to vrijeme nije bilo pravila o vrsti svjetla ili uzoraka koji se moraju koristiti, pa su svjetla izgledala drugačije u različitim dijelovima zemlje. Stoga je Savezna uprava za autoceste 1935. godine izdala 'Priručnik o jedinstvenim uređajima za kontrolu saobraćaja’ koji je sadržavao standarde za sve znakove i signale. Taj je priručnik također zahtijevao da semafori posvuda budu crveni, žuti i zeleni.
Odakle dolaze boje na semaforu?
Prije semafora, vozovi su već koristili svjetlosne signale u saobraćaju na prugama. Na ovim semaforima crveno je značilo 'stani', bijelo je značilo 'kreni', a zeleno je značilo 'nastavi s oprezom'. S vremenom je bijela boja počela predstavljati problem jer strojovođe nisu bile sigurne je li riječ o signalnom svjetlu ili o nečemu drugom.
Stoga su zamijenili boje, pa je zelena označavala polazak, a bijelu su zamijenili žutom uz objašnjenje da ona znači 'nastavi s oprezom'. Crvena boja je boja s najvećom valnom dužinom. A to znači da je možete vidjeti iz veće udaljenosti, što je vrlo korisno kada su u pitanju znakovi upozorenja i semafori koji traže da se zaustavite radi sigurnosti.
