Evropska unija sve je manje ključni akter u krizama koje direktno određuju njenu budućnost — od rata u Ukrajini do trgovinskih odnosa sa SAD-om i hibridnih prijetnji Rusije. To je osnovna poruka analize Stevena Evertsa, direktora Instituta EU za sigurnosne studije, koji upozorava da je Unija zapala u „psihologiju slabosti“ i začarani krug politike „reaguj, nadaj se, pa ponovo reaguj“.
Everts tvrdi da se EU sve češće povlači, umjesto da djeluje proaktivno, te da se čak i u pitanjima koja lideri nazivaju „egzistencijalnim“, poput budućnosti Ukrajine, prepušta drugima da određuju tempo i pravila igre.
EU izvan ključnih pregovora o Ukrajini
Dok se vode intenzivni pregovori o mirovnom planu za Ukrajinu, u kojima inicijativu preuzimaju Washington i Moskva, Evropska unija sudjeluje „tek sa strane“, komentirajući tuđe nacrte i izbjegavajući vlastite odluke.
Iako evropski lideri tvrde da je sigurnost Ukrajine presudna za sigurnost Evrope, podaci pokazuju da je vojna i finansijska pomoć Kijevu u posljednjim mjesecima opala. Neuspjeh da se postigne dogovor o korištenju zamrznute ruske imovine za finansiranje Ukrajine postao je simbol evropske nemoći.
„Ukrajini godišnje treba oko 70 milijardi eura. To je mnogo, ali za EU to je samo 0,35 posto BDP-a. To nije nedostižno — nedostaje odlučnost“, navodi Everts.
Zabrinjavajući ustupci SAD-u
Autor navodi i da se „psihologija slabosti“ najjasnije vidi u ekonomskom domenu, gdje je EU ovog ljeta pristala na trgovinski sporazum sa SAD-om koji se pokazao jednostranim i štetnim. Iako je imala instrumente da odgovori na američke carine — uključujući kontramjere i instrument protiv ekonomske prisile — Bruxelles ih nije iskoristio zbog straha da bi Washington mogao smanjiti podršku Ukrajini.
Rezultat je bio sporazum koji je EU koštao stotina milijardi eura ulaganja u SAD, dok je zauzvrat dobila – političku nestabilnost i nove američke pritiske.
SAD je ubrzo označio evropske tech-regulative i energetske politike kao „barijere“ i „poreze na američke kompanije“, najavljujući nove kontramjere.
Rusija, Kina, Bliski istok – Evropa opet sa strane
Dok Rusija širi hibridne napade na evropsku infrastrukturu, EU reagira sporo i neujednačeno. Kina, s druge strane, agresivno koristi kontrolu nad kritičnim mineralima, dok Europa godinama kasni s odgovorom.
U Gazi, iako jedan od najvećih donatora, Evropska unija nije uključena u oblikovanje ni prekida vatre ni plana poslijeratne obnove.
„U svakoj velikoj krizi, uloga Europe je mala — a postaje još manja“, piše Everts.
„Vrijeme je da se EU probudi“
Autor zaključuje da je ključni problem psihološke prirode: manjak samopouzdanja i uvjerenja da Europa može donositi teške odluke. Da bi se to promijenilo, potrebna je jača zajednička politička moć i finansijska arhitektura.
„Moramo priznati da jača EU znači da će se neke nacionalne nadležnosti morati prenijeti na evropski nivo. Ali zauzvrat ćemo dobiti nešto dragocjeno: sposobnost da se suprotstavimo svijetu Donalda Trumpa, Vladimira Putina i Xi Jinpinga.“