Ekonomija eurozone nastavila je rast uprkos političkim potresima u Francuskoj, a optimizam prije svega podgrijava njemačka fiskalna ekspanzija, pokazali su ključni podaci objavljeni u utorak. Ipak, analitičari upozoravaju da bi predstojeći mjeseci mogli donijeti slabljenje, jer će američke tarife tek početi da pokazuju svoj pun efekat.
Ekonomija monetarne unije 20 zemalja rasla je brže nego što su ekonomisti predviđali, što je pokrenulo dilemu da li je riječ o većoj otpornosti nego što se mislilo, ili će francuska politička nestabilnost usporiti dinamiku. HCOB kompozitni indeks menadžera nabavke (PMI) porastao je u septembru na 51,2 poena, sa 51,0 u augustu, obilježivši deveti uzastopni mjesec rasta, prenosi Reuters.
Iako prethodni podaci ulivaju optimizam, dublja analiza ukazuje da industrijski oporavak gubi zamah, dok sektor usluga preuzima teret rasta.
„Detalji nisu toliko ružičasti kao što djeluje na prvi pogled“, ocjenjuje Oxford Economics, navodeći da su narudžbe iz inostranstva nastavile slabljenje.
Njemačka je i dalje ključni motor, s PMI indeksom koji je porastao na 52,4 poena, što je najviši nivo za 16 mjeseci i znatno iznad očekivanja. Suprotno tome, Francuska bilježi 13. mjesec zaredom kontrakciju, i to najbržim tempom od aprila, sa padom PMI indeksa na 48,4 poena.
„Francuska se izdvaja negativno. Politička neizvjesnost direktno se preliva na ekonomiju,“ upozoravaju ekonomisti ING banke.
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) upozorila je da se puni efekti američkih tarifa još nisu osjetili, jer su mnoge promjene fazno uvedene, a kompanije su dio troškova do sada same apsorbirale. Kako se uticaji budu u potpunosti prelili, eurozona bi mogla da uspori na 1,0 posto rasta u 2026. godini, sa 1,2 posto koliko se očekuje ove godine.
OECD procjenjuje da će Njemačka nastaviti da raste zahvaljujući širokoj fiskalnoj ekspanziji, dok će fiskalna konsolidacija u Francuskoj i Italiji dodatno usporiti privrednu aktivnost. Pozitivna vijest je da OECD dijeli ocjenu Evropske centralne banke da će inflacija ostati oko cilja od dva procenta, što otvara prostor za dodatno ublažavanje monetarne politike, naročito u uslovima slabljenja potrošnje.