Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO) pokrenula je svoj prvi Globalni apel za hitne situacije i otpornost, upozoravajući da se svijet suočava s naglim rastom akutne nesigurnosti hrane u trenutku kada se humanitarni resursi smanjuju. U središte odgovora stavljena je hitna poljoprivredna pomoć, s ciljem zaštite proizvodnje hrane i jačanja otpornosti zajednica pogođenih krizama, saopćeno je iz FAO-a.
FAO traži 2,5 milijardi dolara kako bi tokom 2026. godine podržao više od 100 miliona ljudi u 54 zemlje i teritorije. Konsolidacijom humanitarnih i razvojnih potreba u jedinstven okvir, organizacija želi istovremeno odgovoriti na hitne potrebe i smanjiti vjerovatnoću ponovne, skupe pomoći u budućim krizama.
Generalni direktor FAO-a Qu Dongyu, pokrećući Apel na marginama 179. zasjedanja Vijeća FAO-a, poručio je da je nužno promijeniti pristup globalnim krizama hrane: „Akutna nesigurnost hrane utrostručila se od 2016. godine, uprkos velikim nivoima humanitarnog finansiranja. Trenutni model više ne prati realnost.“
Naglasio je da je podrška poljoprivrednicima ključna za stabilnost zajednica: „Kada poljoprivrednici mogu nastaviti proizvoditi, zajednice se stabiliziraju, a put ka otpornosti postaje stvaran.“ Dodao je da su mladi u kriznim područjima jasno poručili da žele prilike, a ne trajnu pomoć.
Prema procjenama FAO-a, današnji dugotrajni konflikti i klimatske promjene onemogućavaju održiva rješenja kroz kratkoročnu pomoć. Iako se 90 posto humanitarnih sredstava troši na dugotrajne vanredne situacije, broj gladnih ljudi i dalje raste.
Oko 80 posto osoba koje se suočavaju s akutnom nesigurnošću hrane živi u ruralnim područjima i oslanja se na poljoprivredu, stočarstvo, ribolov ili šumarstvo. Ipak, samo pet posto humanitarnog finansiranja usmjereno je na očuvanje poljoprivrednih izvora prihoda – neravnoteža koja, kako navodi FAO, porodice drži u začaranom krugu krize i ovisnosti.
Jačanje lokalne proizvodnje hrane ključ je stabilizacije tržišta, otvaranja radnih mjesta i jačanja otpornosti, posebno u zemljama kao što su Sudan, Južni Sudan, Afganistan i Demokratska Republika Kongo. Pravovremena distribucija sjemena, vakcinacija stoke, obnova infrastrukture, obezbjeđivanje alata, novčana pomoć i podrška tržištima pokazali su se među najisplativijim intervencijama.
FAO naglašava da rana akcija u poljoprivredi može donijeti omjer koristi i troškova do 7:1 – što znači da svaki dolar uložen u zaštitu proizvodnje danas može spriječiti i do sedam dolara budućih gubitaka i humanitarnih potreba.
Organizacija poziva donatore, vlade i partnere da investiraju u rješenja koja jačaju izdržljivost porodica, omogućuju obnovu proizvodnje i dugoročno smanjuju humanitarne potrebe. „Iza svake brojke stoji seosko domaćinstvo koje želi stabilnost, dostojanstvo i izlazak iz krize“, poručili su iz FAO-a.