Bosanskohercegovačka poduzetnica Farah Karabeg, suosnivačica i operativna direktorica (COO) startupa Reno, našla se među ženama koje oblikuju budućnost inovacija u regionu Bliskog istoka, što joj je donijelo i mjesto na prestižnoj Forbesovoj listi posvećenoj poduzetnicama.
Uvrštena je na listu Forbes Middle East 30 Under 30 za 2025. godinu, koja okuplja najuspješnije mlade lidere iz regije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.
Reno je "fintech-proptech" platforma sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima koja nudi model "Renoviraj sada, plati kasnije", omogućavajući klijentima da renovacije finansiraju kroz fleksne planove otplate na tri, šest ili 12 mjeseci. Kompanija povezuje korisnike s provjerenom mrežom izvođača i dizajnera, čime pojednostavljuje cijeli proces renoviranja - od planiranja do finansiranja.
Farah Karabeg je u intervjuu za Raport govorila o svom profesionalnom putu, velikom uspjehu, kao i o porodici, Sarajevu...
Prvo sam nazvala mamu
Kao prvo čestitke - velika je stvar to što ste uvršteni na listu Forbes Middle East 30 Under 30 za 2025. godinu. Kako ste taj uspjeh obilježili?
Hvala vam. Iskreno, bila sam potpuno iznenađena izborom. Moji poslovni partneri su me nominovali za ovogodišnju listu bez da su mi išta rekli, tako da je vijest došla kao pravi šok. Prvo sam nazvala mamu - to mi je bio najvažniji poziv u tom trenutku, jer sam joj, još sa 18 godina, u šali rekla da ću jednog dana biti izabrana na Forbesovu listu “30 Under 30”.
Nakon tog inicijalnog iznenađenja, slavila sam na najjednostavniji mogući način, kao malo dijete. Otišla sam s partnerom u obližnji McDonald’s, koji već godinama ne jedem, ali je u tom trenutku bio savršena proslava tog osjećaja. Na neki način, slavila sam onu osamnaestogodišnju Farah i ostvarenje njene želje.
Mlada ste osoba, a veoma uspješna. Kako je izgledao Vaš dosadašnji profesionalni put?
Iako dolazim iz porodice povezane s medicinom, koju i sama jako volim, vrlo rano sam osjetila potrebu da izgradim vlastiti put. Sa 18 godina sam dobila stipendiju, spakovala dva kofera, i otišla studirati u inostranstvo - u Los Angeles, Hong Kong i Milano. Sa 22 godine sam diplomirala u okviru izuzetno kompetitivnog World Bachelor in Business programa, stekavši trostruku diplomu tri fakulteta iz financija i ekonomije.
Nakon studija preselila sam se u Dubai, gdje sam radila kao konsultant u Strategy&/PwC-u. To je bio izuzetno zahtjevan period, s dugim radnim satima i visokim očekivanjima, ali i neprocjenjivo iskustvo. Radila sam s vodećim klijentima - od ministarstava u Saudijskoj Arabiji do privatnih banaka u Emiratima - i što je najvažnije, imala sam priliku učiti od iskusnih kolega i lidera.
Uvijek sam imala snažnu želju da se okušam u poduzetništvu. Upoznala sam svoje sadašnje poslovne partnere na prethodnom poslu, i vrlo brzo je postalo jasno da dijelimo istu viziju - tada je sve "kliknulo". Taj korak je bio prirodan nastavak mog profesionalnog puta i početak poglavlja u kojem sam željela graditi nešto vlastito, s dugoročnim uticajem.
Vjerovatno je na tom putu bilo i padova. Kako reagirate kada se tako nešto desi?
Apsolutno, i to je onaj manje glamurozni dio koji se često izostavi kada se desi veliki uspjeh – ali bilo je situacija u kojima su investitori odustajali u posljednjem trenutku, projekata koji nisu išli po planu, trenutaka u kojima nismo znali kako financijski “zatvoriti” mjesec. Takvi trenuci testiraju i strpljenje i vjeru u ono što gradite.
Ja imam veliku sreću da se mogu osloniti na snažan sistem podrške. Moji roditelji su mi velika inspiracija i izvor mudrosti - od njih sam naučila važnost discipline, dugoročne perspektive i profesionalnog integriteta. Veliku podršku imam i u partneru, koji je izuzetno zreo i mudar, i koji mi često pomaže da zadržim mirnoću u izazovnim trenucima.
Kada se pad desi, moj pristup je da ga shvatim kao lekciju, prilagodim se i nastavim dalje. Otpornost se, po mom iskustvu, ne gradi iz uspjeha, već upravo iz tih teških trenutaka.
Naučiti postaviti granice
Šta je bio Vaš najveći izazov?
Jedan od najvećih izazova, koji i danas postoji, jeste nositi se s konstantnim pritiskom i neizvjesnošću. U poduzetništvu često nemate jasne odgovore, a ipak morate donositi odluke koje utiču na ljude, klijente i kapital - što zahtijeva veliku mentalnu disciplinu.
Jednako važan izazov bio je naučiti postaviti granice - prema poslu, prema očekivanjima drugih, ali i prema sebi. Ambicija vas lako povuče da stalno idete dalje, ali dugoročno uspjeh zahtijeva održivost, a ne samo intenzitet. Jos uvijek radim na tome.
Kako izgleda Vaš radni dan?
U poduzetništvu ne postoji posao koji je “ispod” nekoga - često kažem da radim sve: od računovodstva i marketinga, pa sve do operativnih detalja i nadzora izvođača na terenu.
Svaki dan je drugačiji i rijetko izgleda isto. Obično počinje rano, pregledom ključnih metrika i prioriteta - od projekata u realizaciji do stanja finansija. Prvi dio dana posvećen je radu s timom, donošenju odluka i rješavanju konkretnih izazova, bilo da se radi o proizvodu, partnerstvima ili klijentima.
U drugom dijelu dana, ukoliko “ne gori”, fokusiram se na planiranje strateških inicijativa za dugoročni rast kompanije.
Je li je, iz Vaše perspektive, ženama teže uspjeti u poslovnom svijetu nego muškarcima?
Apsolutno jeste. U poslovnom svijetu žene se i dalje češće suočavaju s višim standardima, većim pritiskom da se dokazuju i manjim prostorom za grešku.
Posebno u mojoj industriji - na spoju finansija i građevine - žene su rijetko zastupljene. Često se zateknem u situaciji da tek na polovini sastanka shvatim da sam jedina u prostoriji. Iskreno, to me ne opterećuje — ne razmišljam o tome, već se fokusiram na posao i na ono što treba ostvariti.
Odrasla sam uz snažan uzor. Moja mama je bila najmlađa specijalistica hirurgije u Bosni i Hercegovini, i od nje sam naučila da rezultati govore glasnije od bilo kakvih predrasuda.
Upravo zato mi je važno da danas aktivno osnažujem nove generacije. U mojoj kompaniji gotovo 40% zaposlenih su žene, jer vjerujem da se promjene ne dešavaju kroz priču, već kroz konkretne prilike i odgovornost.
Gdje je sada Vaša adresa, pretpostavljam u Ujedinjenim Arapskim Emiratima? Nedostaje li Vam Sarajevo, porodica...?
Da, već sedam godina živim i radim u Dubaiju. To je grad u kojem sam profesionalno sazrela i izgradila karijeru, ali Sarajevo je i uvijek će ostati moj grad… I nedostaje mi naravno. Ali se trudim biti prisutna za sve važne trenutke i porodična okupljanja. Porodica mi je izuzetno važna.
Vaši roditelji su ugledni doktori a Vi ste odabrali sasvim drugi put.
Da, istina je - uz sve moje profesionalne uspjehe, tata mi i dalje često, sasvim ozbiljno, kaže da se uvijek mogu vratiti i postati doktorica. Mislim da taj plan kod njega nikada nije potpuno nestao.
Ali, šalu na stranu, ono što su moji roditelji izgradili i ostvarili postavilo je vrlo visok standard uspjeha u našoj porodici. Taj temelj profesionalnosti, discipline i posvećenosti ostaje moja najveća inspiracija - čak i ako sam odabrala potpuno drugačiji put. Trudim se da te vrijednosti primijenim i budem jednako izvrsna u onome što danas radim.
Volim rutine koje me vraćaju balansu
Kakvi su Vaši dalji planovi?
Moj fokus ostaje na daljem izgradnjom kompanije i skaliranju onoga što smo već dokazali da funkcioniše. Tokom ove godine planiramo ulazak na dva nova tržišta - Egipat i Saudijsku Arabiju.
Paralelno, nastavljamo snažno ulagati u tehnologiju i razvoj proizvoda, s ciljem da dodatno pojednostavimo renovacijski proces i učinimo ga dostupnijim, transparentnijim i finansijski održivijim za što veći broj ljudi. želja mi je izgraditi kompaniju s trajnim uticajem koja ima pozitivan utjecaj na ljude I njihove živote.
Ko je Farah u svoja četiri zida?
Iza poslovnih uloga i svakodnevnog tempa, ja sam prilično jednostavna. Volim rutine koje me vraćaju balansu. Yoga i pilates su moj način da ostanem aktivna i smirim um. Kao djevojčica sam deset godina vježbala balet, a pilates me i danas donekle podsjeća na tu disciplinu i osjećaj povezanosti s tijelom.
Kvalitetno vrijeme provedeno s partnerom mi je izuzetno važno, posebno kroz male, mirne trenutke - bilo da je to odlazak u kino, zajednički trening ili jednostavna šetnja bez žurbe.
Putovanja su moja velika ljubav, jer me inspirišu i podsjećaju koliko je svijet raznolik, a jezici su nešto što me posebno raduje. Volim učiti nove jezike i kroz njih bolje razumjeti kulture i ljude - trenutno usavršavam italijanski, koji sam počela učiti još na fakultetu.