U opsežnoj analizi objavljenoj u Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), dopisnik za Balkan Michael Martens doveo je u pitanje vjerodostojnost izvora na kojima počiva narativ o „Sarajevo safariju“.
Martens navodi da medijska pažnja posvećena ovoj temi često zanemaruje činjenicu da ključni dokazi potrebni za sudski postupak do danas nisu potvrđeni.
Kritički osvrt na izvore informacija
Autor članka izdvaja tri ključna djela koja su oblikovala javno mnijenje o ovoj temi, ističući da, prema njegovoj ocjeni, ona ne pružaju dovoljno čvrstu osnovu za tvrdnje o masovnom prisustvu stranih plaćenika: Film „Sarajevo safari“ Mirana Zupaniča, knjiga „Vikend-snajperisti“ Ecija Gavacenija, knjiga „Plati i pucaj“ Domagoja Margetića.
Martens ističe da je Tužilaštvo u Sarajevu nakon emitovanja filma započelo provjere, ali da optužnica nije podignuta, što pripisuje nedostatku materijalnih dokaza.
U analizi se navodi da film koristi anonimne svjedoke čije tvrdnje nije moguće nezavisno provjeriti, te da se arhivski snimci žrtava snajpera, iako historijski autentični, koriste na način koji sugeriše povezanost sa stranim akterima, što, prema mišljenju FAZ-a, nije dokazano.
Faktografske nedoumice i metodologija istraživanja
Analiza FAZ-a izražava sumnju u metodologiju autora spomenutih djela. Martens navodi primjere faktografskih nepreciznosti u literaturi koja se bavi ovom temom, poput podataka o kretanju vojnih jedinica ili logističkih mogućnosti za dolazak stranih strijelaca tokom trajanja opsade.
FAZ posebno kritikuje način na koji se anonimni svjedoci koriste za iznošenje tvrdnji koje, kako autor navodi, ostaju na nivou insinuacija bez pratećih forenzičkih ili dokumentarnih potvrda.
Novinarska odgovornost i izvještavanje o ratnim zločinima
Zaključak analize FAZ-a usmjeren je na ulogu medija u prenošenju ovakvih navoda. Martens smatra da bi novinari trebali biti oprezniji pri prenošenju svjedočenja koja nisu potkrijepljena čvrstim dokazima, posebno kada je riječ o događajima iz proteklog rata.
Autor ističe da, iako se ne može isključiti mogućnost pojedinačnih incidenata, teorija o „Sarajevo safariju“ kao masovnom i organizovanom fenomenu ostaje nedokazana tvrdnja koju trenutno dostupni izvori ne uspijevaju potvrditi na zadovoljavajući način.