Radijus djelovanja ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova ograničen je od ruske invazije na Ukrajinu. To se posebno odnosi na Evropu, jer sankcije koje je uvela EU također utječu na nju. Njegovi boravci u Švicarskoj u januaru ove godine i Francuskoj u novembru prošle godine vjerovatno su bili posljednja prilika da se Putinov glavni diplomat kreće po zapadnoj Evropi. Međutim, postoji jedna država u Evropi (osim posebnog slučaja Bjelorusije, koja je samo djelomično suverena) u kojoj bi Lavrov još uvijek bio dobro dočekan, piše njemački Frankffurter Allgemaine Zeitung.
Zapravo, Lavrov je trebao razgovarati u Srbiji ovog ponedjeljka i utorka. Balkanska država, koja je također kandidat za članstvo u EU, nije podržala njene sankcije Rusiji. Program je već bio zacrtan: Lavrov se u Beogradu trebao susresti s šefom države Aleksandrom Vučićem, kao i s predsjednikom Vlade Ivicom Dačićem i patrijarhom Srpske pravoslavne crkve Porfirijem. To je ono što je Maria Zakharova, glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova, objavila u petak prošle sedmice. Iz Bosne je želio doći i Milorad Dodik, najmoćniji političar među bosanskim Srbima.
Lavrov je čak počeo medijske pripreme za svoj posjet. On je dao intervju za Dodikov TV kanal (a ne Vučićev, što je s pažnjom zapaženo u regionu) i rekao da će u Beogradu govoriti o svim temama "koje zanimaju naše srpske prijatelje". Ali od toga zasad neće biti ništa, barem ne u direktnom razgovoru. Susjedi Srbije Bugarska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora, sve članice NATO-a, odbile su dati pravo na prelet aviona u kojem se nalazio Lavrov.
Dobar sporazum o plinu sa Rusijom?
Pogled na kartu pokazuje da se ništa ne bi promijenilo ni da je intervenirao mađarski premijer Viktor Orbán, jer da bi ušao u mađarski zračni prostor, Lavrovljev avion morao bi prvo preći poljski zračni prostor. Srbijanski mediji već su spekulirali kako bi Lavrov inače mogao doći u Srbiju. U teoriji, mogao je uzeti redovni let. Uostalom, Air Serbia i dalje svakodnevno leti iz Beograda za Moskvu i Sankt Peterburg.
Ali ideja da će ponosni ministar Ruske Federacije putovati istim avionom kao i obični ljudi bila je nerealna od samog početka. Također zato što su se avioni Air Serbia za Rusiju nedavno morali vratiti zbog prijetnji bombom. Da bi takva prijetnja postojala u avionu s Lavrovom u njemu može se uzeti zdravo za gotovo.
Dakle, ništa nije bilo od beogradskog summita predsjednika Srbije i čovjeka koji godinama zataškava Putinove ratove na međunarodnoj sceni. Bilo je važnih stvari za razgovor. Krajem maja, nakon telefonskog razgovora s Putinom, Vučić je najavio preliminarni dogovor o ugovoru o opskrbi plinom koji je zvučao gotovo senzacionalno. Nedavno je istekao prethodni desetogodišnji ugovor Srbije i Rusije. No, Vučić je uspio pregovarati o produžetku za tri godine po iznimno povoljnim uvjetima – tako barem kaže Vučić. Srbija će stoga ruski plin plaćati i do deset puta manje od ostalih kupaca na kontinentu.
Vijest je naširoko protumačena kao ruska poslastica za dobro ponašanje Srbije prema Kremlju, posebno njeno odbijanje da se pridruži sankcijama. Međutim, važni elementi dizajna ugovora, ne samo količina isporuke, ostali su nejasni. Prema izvještajima, to je bilo pitanje u razgovorima s Lavrovom u Beogradu. Isprva je bilo nejasno šta to znači za plinski dogovor koji je najavio Vučić.
Predsjednik Srbije je pragmatičan
No, može se vidjeti da se Vučić već neko vrijeme oprezno pokušava otrgnuti od Putina. Jedan od pokazatelja toga su povremene kritičke reportaže i izjave u carstvu televizijskih stanica, internetskih portala i tabloida koje kontroliraju Vučićevi saradnici. Nekad se tamo pjevala Hosana kad je Putin u pitanju. Uvijek je isticana "bratska bliskost" između Srba i Rusa.
Barem to više nije stalno tako. Nedavno je čak objavljeno da je Lavrov bio gost koji se sam pozvao. Takve nijanse pokazuju da predsjednik Srbije nije prvenstveno ideolog, već pragmatičan moćnik. On nema ništa protiv proglašavanja bratstva s Rusijom ako mu to koristi unutar zemlje. Međutim, on ne želi ulaziti u krvno bratstvo s Rusijom usred rata, što bi u konačnici moglo uništiti srpsku ekonomiju.
Nedavno je demonstrativno posjetio ukrajinske izbjeglice u jednom azilantskom centru na jugu Srbije i poželio im dobrodošlicu u zemlju: “Ovdje se osjećate kao kod kuće. Ako bude potrebno, spremni smo pomoći na bilo koji način i primiti mnoge ljude s ukrajinskog teritorija”, rekao je predsjednik u srpskim medijima. Takve izjave i geste bitno se razlikuju od tona iz ranih dana rata u februaru, kada su novine pod kontrolom Vučića bombastično objavile: "Ukrajina je napala Rusiju!"
Nema zajedničke granice
Poluokret pokazuje da se Vučićeva politika klackalice između Istoka i Zapada teško može održati u sadašnjim uvjetima. To je ovih dana pokazalo i hoće li kancelar Olaf Scholz, kojeg se u petak očekuje u Beogradu, doista doći ili neće. U Beogradu se ovih dana govorilo da je Berlin jasno dao do znanja da, ako Lavrov dođe, Scholz neće doći. To nije potvrđeno u Vladi, ali se ovih dana o tome oglasio čak i Vučić. Televizija "Pink TV", čiji novinari mu postavljaju samo pitanja koja su mu zgodna, upitala je hoće li biti loša vijest ako Scholz ne dođe. Vučić je rekao da i prorekao: “Uvijek je moguće, ali nadam se da se neće tako dogoditi. Ali vidjet ćemo. Prvo ćemo vidjeti hoće li Lavrov doći, a onda ćemo vidjeti.”
Lavrov je još u martu pohvalio Srbiju zbog njene “mudre odluke” da se ne pridruži evropskim sankcijama. "Sigurni smo da će i dalje donositi mudre odluke u ovoj situaciji", dodao je. Međutim, Kremlju se možda neće svidjeti neke buduće odluke Srbije. Vučić je 2017. jednom prilikom citirao izreku koja se uglavnom pripisuje američkom piscu Ambroseu Bierceu, iako nema dokaza da je njegova: „Rat je Božji način da nauči ljude geografiji.“ I srpski rusofili ovih dana imaju lekciju iz geografije: Srbija može graničiti s Rusijom samo u njihovoj mašti, ali ne i na karti. Ovu jednostavnu istinu Vučić je znao i prije i sada bi mogao postupiti u skladu s njom.
