Ulaznica za mjuzikl "Sarajevo, moje drago", autora Zlatna Fazlića Fazle (66) koji je nedavno premijerno izveden u Narodnom pozorištu Sarajevo, nema ni za lijeka.
Grandiozna ekipa predvođena rediteljem Dinom Mustafićem a u kojoj su i vrhunski domaći pozorišni umjetnici i članovi dramskog ansambla NPS-a, Baleta, hora Opere uz pratnju benda sastavljenog specijalno za ovu produkciju te hip-hop plesači „Fresh Generation“, oduševila je publiku.
Kada su se nakon premijere emocije koliko-toliko posložile, Fazla je govorio za Raport.
Nije lažna skromnost
"Mislio sam kako to moram napisati, pa kako bude. Znao sam da je to produkcijski teško dići. Međutim tako se to nekako slučajno desilo da su ljudi u pozorištu na čelu sa Dinom Mustafićem kad su to pročitali i rekli:' Hajmo to raditi'.
Onda su zvali Ranka Rihtmana da vide je li on spreman ući u to. Njemu se to isto dopalo i onda je sve krenulo", govori nam Fazla.
Izgleda da se sve poklopilo.
Kad sve to pogledaš mogao sam ja to pisati koliko sam htio, ali da nije bilo ljudi koji će to izvesti, džaba bi bilo. Kompletan tim je bio savršen. Ja sam se tresao, 15 dana nisam mogao spavati, samo sam čekao kad će premijera. I sad kad se sve to tako dobro i lijepo primilo naravno da sam sretan.
Ući ćete u historiju kao autor prvog bh. mjuzikla. To nije mala stvar.
Ne volim baš te neke velike riječi, nije neka lažna skromnost....Šta ja znam, vidjet ćemo polako. To je isto kao kad praviš pjesmu, ploču, samo ovo je mnogo kompleksniji format, ali uvijek ti je važno da to što duže traje.
Važno je da ti se pjesma vrti. Sad ako bi se okrenuli nazad ja imam dosta pjesama koje imaju zaista dug život, pa se nadam da će i mjuzikl.
Dok ste pripremali mjuzikl vjerovatno ste se vraćali i vraćate se i sada u prošlost, u mladost...Kako ste kroz to emotivno prošli?
Nisam ja pretjerano sklon vraćanju nazad. Nisam taj tip. Neko bi na prvi pogled pomislio da jesam, međutim nisam. Logično je da se sjetim nečega što bi htio da zapišem u pjesmi, a ovako nisam. Uživam uglavnom u životu trenutno i ne volim ni planirati previše. To me nekako život naučio da planovi i nisu baš pametni, pogotovo na ovim geografskim prostorima.
Kažu kod nas ljudi ne vole kulturu. Izgleda da to nije tačno.
Vole. Publika je divna bila stvarno i reagovala savršeno, tačno na mjestima na kojim smo mi pretpostavili da će reagovati. I emotivno i smijehom i suzama... Mi smo zbog toga stvarno sretni.
To su tako mladi, vrijedni ljudi, to je energija, želja za radom, volja, talenat da upamte sve to. Ja se divim tome, oni su i pjevali i plesali i imali koreografske kretnje, imali su glumačke zadatke. Stvarno savršeno.
Imamo kome ostaviti BiH
Znači ima budućnosti za nas.
Ima budućnosti. Zato što je budućnost tih 50 mladih ljudi koji izađe na binu da se pokloni. To je ustvari naša budućnost i ja vjerujem u mladu generaciju koja sada ima 15-16 godina pa do 30.
Kad ih pogledaš na ulici vidiš da su oni generacija koja će od ove zemlje napraviti nešto. Sto posto sam siguran u to. Ja sam generacija koja odlazi, dobro smo načeti zahvaljujući agresivnoj i svakakvoj politici i agresiji. Imamo stvarno kome ostaviti Bosnu i Hercegovinu, koja je najljepša zemlja sigurno u Europi, ako ne i u svijetu. Bar mene ako pitaš.