U djelu The Expression of the Emotions in Man and Animals iz 1872. godine, Charles Darwin je emotivno plakanje proglasio "besmislenim" i opisao ga kao biološku fusnotu. Međutim, 150 godina kasnije, nauka donosi odgovor koji je mnogo dublji nego što je Darwin mogao zamisliti.
Plakanje naizgled nema evolutivnog smisla jer zamagljuje vid i signalizira ranjivost. Ipak, ono je univerzalno za sve ljudske kulture. Prema velikom naučnom pregledu objavljenom 2018. u časopisu Human Nature, emocionalne suze nisu evoluirale da bi izrazile tugu, već da bi mijenjale ponašanje ljudi u našoj okolini.
Sve je počelo kao vapaj za pomoć
Evolutivna priča o suzama počinje od mladunaca sisara koji, kada su odvojeni od roditelja, proizvode "glas uznemirenosti" kako bi privukli staratelje. Kod ljudi je ovaj akustični signal tokom evolucije prešao iz djetinjstva u odraslo doba, usput dobijajući vizuelne komponente: suze koje teku niz lice, drhtanje usana i klonulo tijelo. Na taj način, plakanje je postalo sofisticiran mehanizam komunikacije.
Društvena tehnologija za smirivanje konflikata
Kada odrasla osoba plače, kod posmatrača se dešava mjerljiva promjena, empatija raste, a agresija opada. Studije pokazuju da suze funkcionišu kao prosocijalni signalni mehanizam koji je teško lažirati. On poručuje: „Nisam prijetnja, potrebna mi je pomoć“.
Istraživanja objavljena u časopisu PNAS potvrđuju da se prizorom suza kod posmatrača aktiviraju isti dijelovi mozga kao i kod osobe koja plače, što automatski pokreće suosjećanje. U sukobima, suze signaliziraju pokornost i ranjivost, djelujući kao tehnologija deeskalacije koja smiruje situacije koje same riječi ne mogu riješiti.
Biohemija: Skriveni hemijski signali
Naučna istraživanja otkrivaju da ljudske emocionalne suze sadrže hemijske signale bez mirisa koje naš olfaktorni (mirisni) sistem detektuje bez svjesne percepcije.
Studija iz 2023. godine u časopisu PLOS Biology pokazala je da se agresivno ponašanje muškaraca smanjilo za čak 43,7% kada su nesvjesno udisali emocionalne suze.
Snimci mozga su potvrdili da mirisanje suza potiskuje regije povezane sa neprijateljskim ponašanjem.
Emocionalne suze se hemijski razlikuju od refleksnih (koje nastaju npr. od luka). One sadrže povišene koncentracije hormona poput prolaktina, ACTH-a i Leu-enkefalina, što ih čini naučno dokazanim "iskrenim signalom" unutrašnjeg stanja organizma.
Zašto plačemo zbog umjetnosti?
Iako društvene norme, posebno u profesionalnim i tradicionalno muškim okruženjima, često tretiraju plakanje kao slabost, biologija dokazuje suprotno. Najfascinantnija činjenica jeste da ljudi plaču i iz estetskih razloga zbog filmova, muzike ili knjiga.
Naučnici objašnjavaju da je neuronska arhitektura, koja je prvobitno evoluirala za društveni opstanak, s vremenom preuzeta za druge svrhe. Plačemo zbog umjetnosti jer ona govori istim emocionalnim jezikom koji nas je evolucija naučila da šaljemo i primamo, što predstavlja jedan od najneobičnijih nusproizvoda ljudskog postojanja.