Temperature se u Skandinaviji spuštaju i do –25 stepeni, snijeg pada danima bez prestanka, a ledeni vjetar prodire do kostiju. Ipak, u Helsinkiju, Stockholmu i Oslu ujutro se dešava ista scena: ljudi sjedaju u svoje automobile, okrenu ključ i motor pali iz prve. Bez dugog "verglanja", bez grijanja u mjestu, bez improvizacije.
Odgovor nije u „otpornijim“ automobilima, već u kombinaciji pametne infrastrukture, strogih ekoloških pravila i kulture planiranja koja ne ostavlja ništa slučaju. Za razliku od mnogih zemalja gdje se zimi podrazumijeva da auto stoji upaljen desetak minuta kako bi se „zagrijao“, u Finskoj, Švedskoj i Norveškoj to je kažnjivo. Rad motora u praznom hodu duži od četiri minute može rezultirati novčanom kaznom, čak i ako je vozilo parkirano ispred zgrade.
Razlog je jasan, u gusto naseljenim urbanim sredinama, izduvni gasovi predstavljaju ozbiljan zdravstveni rizik. Grijanje automobila „na leru“ smatra se nepotrebnim zagađivanjem zraka. Također, zabranjeni su i benzinski i dizel grijači motora koji sagorijevaju gorivo u gradskim zonama, jer krše propise o zaštiti okoliša.
Umjesto toga, Skandinavci koriste električne grijače motora. Ovi uređaji se ugrađuju direktno u sistem za hlađenje ili u karter i rade na standardnom kućnom naponu od 220 volti. To znači da se automobil može priključiti na običnu utičnicu u garaži, ispred zgrade ili na javnom parkingu.
Postoje jednostavni modeli sa termostatom, ali i napredni sistemi sa cirkulacionom pumpom koji unaprijed osiguravaju i topao zrak u kabini. Cijena korištenja ovakvih priključaka iznosi oko 30 do 40 eura mjesečno. Čak i po toj cijeni, ovo je isplativije od kazni, dodatne potrošnje goriva i habanja motora uslijed hladnog starta. Zbog toga se električni grijač ne smatra luksuzom, već osnovnom zimskom opremom.
Početkom 2000-ih u Švedskoj i Finskoj bili su popularni tzv. akumulatori toplote. To su bili veliki izolovani rezervoari koji su čuvali toplotu motora satima nakon vožnje. Međutim, praksa je pokazala slabosti: korozija, velika masa (preko 30 kg) i složeno održavanje. Vremenom su ovi sistemi napušteni u korist pouzdanijih električnih grijača.
Postoje i alternativna rješenja, poput benzinskih grijača bez otvorenog plamena (katalitičko zagrijavanje). Oni su popularni među lovcima i ribolovcima jer rade daleko od električne mreže. Ipak, za svakodnevnu gradsku upotrebu nisu praktični, skupi su, sporo griju i ne ispunjavaju stroge ekološke standarde sjeverne Evrope.