Istraživači su u blizini jezera Turkana, na sjeveru Kenije, pronašli fosile kostiju šake i stopala izumrlog ljudskog rođaka starog oko 1,52 miliona godina. Ovo otkriće otkriva da je ta vrsta mogla držati predmete poput kamenih alata, njima rukovati i bila potpuno sposobna za dvonožno kretanje.
Fosili predstavljaju prve kosti šake i stopala koje se sa sigurnošću mogu pripisati vrsti Paranthropus boisei. Istraživači su otkrili djelimičan kostur koji uključuje veći dio šake, tri kosti stopala, većinu zuba, dio podlaktice i fragmente lobanje.
S obzirom na to da su prethodni fosili ove vrste bili vrlo fragmentirani, novo otkriće se smatra pravim otkrićem.
Ova vrsta bila je dio ljudske evolucijske loze – u suštini rođak homo sapiensa, koji se razvio mnogo kasnije.
Paranthropus boisei bio je snažno građen, s jakim vilicama i velikim zubima. Njegova lobanja bila je prilagođena snažnom žvakanju tvrde biljne hrane, s grebenom na vrhu glave za učvršćivanje velikih mišića vilice, dok su raširene jagodične kosti oblikovale lice nalik tanjiru. Bez fosila šaka i stopala, bilo je teško razumjeti ovu vrstu, posebno koliko je bila vješta u pravljenju i korištenju jednostavnih alata.
„Šezdeset pet godina nakon prvog otkrića ove vrste, sada po prvi put možemo sa sigurnošću povezati Paranthropus boisei s konkretnim kostima šake i stopala“, rekla je Keri Mongl sa Univerziteta Stony Brook u New Yorku, glavna autorica studije objavljene u časopisu Nature.
Fosili su pronađeni u području zvanom Kubi Fora, na istočnoj obali jezera Turkana.
„Prije ovog otkrića, naučnici su raspolagali samo kranijalnim i dentalnim ostacima ove vrste, a o ostatku skeleta se gotovo ništa nije znalo“, kaže koautorica Louise Leakey, direktorica istraživačkog projekta Kubi Fora.
Kosti šake pokazuju da je ova vrsta mogla izvoditi precizne pokrete poput modernih ljudi, što sugerira da je možda bila sposobna praviti i koristiti kamene alate.
„Imala je vrlo snažan stisak“, rekla je Leakey. „Možemo reći da je šaka ove vrste bila građena za snažna i izdržljiva držanja, slično gorilama, koje koriste šake za obradu tvrde biljne hrane, guljenje, kidanje ili drobljenje vegetacije, što se poklapa s njihovom grubom, vlaknastom ishranom, kako pokazuju masivni zubi.“
Fosili su također dali uvid u način kretanja, pokazujući da je ova vrsta bila potpuno prilagođena hodanju na dvije noge.
„Na osnovu nekoliko kostiju stopala možemo zaključiti da je bila potpuno bipedna, nije imala ravna stopala poput čimpanzi, te da je njeno stopalo imalo bočni luk sličan našem, koji je pomagao pri guranju naprijed tokom hoda“, rekla je Leakey.
Vrste koje pripadaju ljudskoj evolucijskoj lozi nazivaju se hominini. Paranthropus boisei bila je jedna od četiri homininske vrste koje su dijelile prostor istočne Afrike prije otprilike jednog do dva miliona godina. Iz tog perioda potječu i kameni i koštani alati, iako do sada nije bilo jasno je li Paranthropus bio sposoban da ih izrađuje i koristi.
Pojam „rod“ (genus) odnosi se na grupu blisko povezanih vrsta, a naša vrsta pripada rodu Homo. Izumrle vrste Homo habilis, Homo rudolfensis i Homo erectus bile su suvremenici Paranthropusa u istočnoj Africi.
Neke od tih vrsta susretale su se međusobno. Studija objavljena prošle godine pokazala je da su Paranthropus boisei i Homo erectus ostavili tragove stopala na nekadašnjoj blatnjavoj obali jezera u području Kubi Fora. To otkriće otvorilo je pitanja o njihovom međusobnom odnosu i mogućem nadmetanju za resurse.
Općeprihvaćeno je mišljenje da je rod Homo karakteriziran većim mozgom i sposobnošću izrade kamenih alata, što ga je činilo prilagodljivijim klimatskim promjenama, dok se Paranthropus oslanjao na prehranu baziranu na travama i biljkama.
Na kraju, Paranthropus je izumro – bio je to evolucijski slijepi pravac.