Fotoreporterka svjetske novinske agencije Reuters Valerie Zink dala je otkaz i uz status koji je obišao svijet obrazložila svoje razloge.
Zink je faktički opisala odnos Reutersa prema ubijenom novinarima u Gazi te je istakla da više ne može trpjeti ono što se dešava.
Ovo je njen status koji se masovno sheruje na društvenim mrežama.
"Posljednjih osam godina radila sam kao honorarni saradnik (stringer) za novinsku agenciju Reuters. Moje fotografije koje prate priče iz prerijskih provincija objavljivali su New York Times, Al Jazeera i drugi mediji širom Sjeverne Amerike, Azije, Evrope i drugdje. U ovom trenutku postalo je nemoguće da održim odnos s Reutersom, s obzirom na njegovu ulogu u opravdavanju i omogućavanju sistematskog ubijanja 245 novinara u Gazi. Svojim kolegama u Palestini dugujem barem toliko, a i mnogo više.
Kada je Izrael ubio Anasa Al-Sharifa, zajedno s cijelom ekipom Al Jazeere u Gazi 10. augusta, Reuters je odlučio objaviti potpuno neutemeljenu tvrdnju Izraela da je Al-Sharif bio operativac Hamasa – jednu od bezbroj laži koje su mediji poput Reutersa marljivo ponavljali i time im davali legitimitet. Spremnost Reutersa da širi izraelsku propagandu nije poštedjela ni njihove vlastite novinare od izraelskog genocida. Još pet novinara, uključujući Reutersovog snimatelja Hossama Al-Masrija, bilo je među 20 ljudi ubijenih jutros u još jednom napadu na bolnicu Nasser. Bio je to takozvani 'double tap' napad, u kojem Izrael bombarduje civilni cilj poput škole ili bolnice; čeka da stignu ljekari, spasilački timovi i novinari; i onda ponovo udara.
Zapadni mediji su direktno odgovorni za stvaranje uvjeta u kojima se ovakve stvari mogu dogoditi. Kako je Jeremy Scahill iz Drop Site Newsa rekao: 'svaki veliki medij – od New York Timesa do Washington Posta, od AP-a do Reutersa – služio je kao pokretna traka izraelske propagande, perući ratne zločine i dehumanizirajući žrtve, napuštajući svoje kolege i svoju navodnu posvećenost istinitom i etičkom izvještavanju.'
Ponavljanjem izraelskih genocidnih izmišljotina bez provjere njihove vjerodostojnosti – svjesno napuštajući najosnovniju odgovornost novinarstva – zapadni mediji omogućili su ubijanje više novinara u dvije godine na jednom malom komadiću zemlje nego u Prvom i Drugom svjetskom ratu, te ratovima u Koreji, Vijetnamu, Afganistanu, Jugoslaviji i Ukrajini zajedno – a da se i ne govori o izgladnjivanju čitavog stanovništva, uništavanju njegove djece i spaljivanju ljudi žive.
Činjenica da je rad Anasa Al-Sharifa donio Reutersu Pulitzerovu nagradu nije ih natjerala da stanu u njegovu odbranu kada su ga izraelske okupacione snage stavile na 'listu za odstrel' novinara optuženih da su militanti Hamasa i Islamskog džihada. Nije ih natjerala da ga odbrane kada se obratio međunarodnim medijima tražeći zaštitu nakon što je glasnogovornik izraelske vojske objavio video jasno pokazujući namjeru da ga ubiju nakon izvještaja koji je uradio o rastućoj gladi. Nije ih natjerala da iskreno izvijeste o njegovoj smrti kada je progonjen i ubijen nekoliko sedmica kasnije.
Cijenila sam posao koji sam donijela Reutersu u proteklih osam godina, ali sada više ne mogu zamisliti da nosim ovu press iskaznicu s ičim drugim osim dubokim stidom i tugom. Ne znam šta znači početi odavati počast hrabrosti i žrtvi novinara u Gazi – najhrabrijih i najboljih koji su ikada živjeli – ali od sada ću sve što mogu doprinijeti usmjeravati imajući njih na umu".