Frankfurter Allgemeine Zeitung objavio je opširnu analizu ponašanja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, podsjećajući kako je 2015. godine, u jeku nastojanja da Srbija krene ka Evropskoj uniji, Vučić došao na komemoraciju i poslao poruke pomirenja – dok danas, kako ocjenjuju, sve podsjeća na njegov početni nacionalistički kurs iz devedesetih.
Vučić u Srebrenici: Iznenađenje i politički kontekst
Na današnji dan, prije tačno deset godina – 11. jula 2015. – tadašnji premijer Srbije, Aleksandar Vučić, pojavio se u Srebrenici na komemoraciji povodom 20. godišnjice genocida. Bio je to iznenađujući potez, s obzirom na njegovu političku prošlost.
Naime, Vučić je političku karijeru započeo devedesetih u redovima Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, poznate po ekstremno nacionalističkim stavovima. U jednom ratnom govoru poručio je:
„Ako ubijete jednog Srbina, mi ćemo ubiti 100 Muslimana.“
Ova izjava ostala je simbol retorike koja je prethodila krvavim zločinima, uključujući i genocid u Srebrenici, koji su počinile snage pod komandom Ratka Mladića.
Pokajanje pred kamerama – i kamenovanje
Ipak, 2015. godine, želeći pokazati novi pravac Srbije prema EU, Vučić je odlučio doći u Srebrenicu. Izdao je saopćenje u kojem je osudio zločin, a u knjigu žalosti je napisao:
„Nadam se da se ovakav zločin više nikada neće ponoviti. Uvjeren u drugačiju i bolju budućnost za srpski i bošnjački narod, izražavam najdublje saučešće svim žrtvama i njihovim porodicama.“
Njegov dolazak izazvao je različite reakcije – neki su ga pozdravili, a jedna majka žrtava ga je čak zagrlila. Međutim, atmosfera se brzo preokrenula. Nakon što je položio cvijet, okupljeni su ga počeli gađati bocama i kamenicama. Snimci incidenta i danas izazivaju nevjericu da nije bilo ozbiljnije povrijeđenih.
Vučić je tada izjavio za FAZ:
„Neću mijenjati svoju politiku. Nastavit ću pružati ruku pomirenja. Mi moramo misliti na budućnost.“
Drugi dolazak, aplauzi i pet miliona dolara
Iste godine, u novembru, Vučić se ponovo vratio u Srebrenicu – ovaj put s delegacijom srbijanskih biznismena. Najavio je donaciju od 5 miliona dolara za lokalnu zajednicu. Dobio je aplauz, a mnogi su povjerovali da bivši ultranacionalista zaista želi izgraditi mostove.
„Želimo narednih 100 godina živjeti u miru. Želimo bratske odnose sa Srebrenicom.“ – rekao je tada.
Povratak retorici iz devedesetih
No, kako ocjenjuje Frankfurter Allgemeine, sve se promijenilo kada su šanse Srbije za ulazak u EU počele blijediti. Nakon francuskog veta za Sjevernu Makedoniju 2019, EU proširenje je izgubilo momentum – a Vučić se sve odlučnije vratio nacionalističkoj retorici.
Danas se obilježavanje godišnjice genocida u Srbiji uglavnom svodi na inicijative civilnog društva, dok zvaničnici ćute ili šire relativizaciju.
Jedan od Vučićevih partijskih kolega, Vladimir Đukanović, 2019. je na Twitteru čestitao „oslobođenje Srebrenice“ i zahvalio Mladiću – bez ikakvih posljedica. I dalje je poslanik i član predsjedništva SNS-a.
Od pokajanja – ni traga
Zaključak FAZ-a je jasan: "Repentance" (pokajanje) iz 2015. je nestalo, a režimski narativi sve više podsjećaju na devedesete. Iako ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je Vučićevo pokajanje bilo lažno, vrijeme je pokazalo da je kratkog daha – i uslovljeno političkim interesima.