Ljudi su skloni antropocentrizmu, što znači da sebe često doživljavaju kao vrhunac evolucije, iako su, gledano po biomasi, zapravo vrlo mali dio života na Zemlji. Naučnici procjenjuju da na planeti postoji više od tri biliona stabala, što je broj veći čak i od broja zvijezda u našoj galaksiji. Kada se tome dodaju stotine hiljada biljnih vrsta, broj živih organizama postaje gotovo nezamisliv.
I pored toga, mnogi vjeruju da su ljudi jedina ili najrazvijenija svjesna bića na planeti. Međutim, neka naučna istraživanja sugeriraju da svjesnost možda nije ograničena samo na ljude.
Biljke i “znaci svijesti”
Biljni neurobiolog dr Stefano Mancuso primjećuje da biljke reagiraju na anesteziju na sličan način kao ljudi, prestaju pokazivati reakcije. Iako se biljke ne kreću brzo kao životinje, to ne znači da ne reaguju na okolinu.
Primjer za to je Venerina muholovka, koja prestaje reagirati na podražaje kada je pod anestezijom. Također, neke biljke mijenjaju svoje ponašanje u skladu sa klimatskim promjenama i pomjeraju se prema hladnijim područjima.
Eksperimenti sa “inteligencijom” biljaka
Mancuso je u laboratoriji proveo eksperiment sa grahom. Kada je biljka dosegla vrh potpore, njena vreža je počela da se “traži” u prostoru, krećući se u više pravaca dok nije pronašla metalnu šipku i uhvatila se za nju.
U drugom eksperimentu, dvije biljke su se takmičile za isti oslonac. Kada je jedna stigla prva, druga je “prepoznala” situaciju i promijenila smjer rasta.
“Gubitnička biljka je odmah prepoznala da je druga stigla prva i počela tražiti drugo rješenje,” navodi Mancuso. “To ponašanje podsjeća na oblik svijesti o okolini.”
Pamćenje kod biljaka
Istraživačica dr Monica Gagliano radila je eksperimente sa mimozom – biljkom koja sklapa listove na dodir.
Kada bi biljka bila više puta izložena blagom padu, u početku je reagirala sklapanjem listova, ali s vremenom je prestala reagirati. Čak i sedmicama kasnije, biljka se i dalje “ponašala kao da pamti” da podražaj nije opasan.
Ideja o “biljnom umu”
Neki naučnici predlažu da biljke mogu imati dva nivoa “odlučivanja” – brzi, automatski odgovor i sporiji, adaptivni oblik obrade informacija.
Postoje i teorije da se svijest može pojaviti kada sistem dostigne određeni broj povezanih “čvorova” u mreži. U velikim šumama, broj veza između biljaka i gljiva mogao bi biti dovoljno velik da formira kompleksan sistem koji podsjeća na inteligenciju.
Da li ekosistemi mogu biti “svjesni”?
Prema nekim istraživačima, veliki biljni sistemi poput šuma ili travnjaka morske trave mogli bi funkcionisati kao jedinstveni, povezani sistemi koji imaju oblik kolektivne “svijesti”.
Priča o akacijama i antilopama
U Južnoj Africi devedesetih godina, čuvari rezervata primijetili su da kudu antilope umiru bez vidljivih razloga.
Kasnije je otkriveno da su akacije, pod stresom zbog prekomjerne ispaše, povećale nivo otrovnog tanina u lišću. Osim toga, slale su hemijske signale drugim stablima na udaljenosti do 50 metara, upozoravajući ih na opasnost.
Ovakva ponašanja biljaka često se objašnjavaju biologijom i hemijskim procesima, ali pitanje ostaje otvoreno: gdje prestaje biologija, a počinje nešto što liči na inteligenciju?
Možda je vrijeme da ponovo razmislimo o tome koliko smo zaista jedina “svjesna” bića na planeti Zemlji.