Kada posmatramo ko izrasta u osobu koja vjeruje u sebe, a ko ne, a prema Freudu, odgovor leži u jednom vrlo važnom odnosu.
Sigmund Freud, osnivač psihoanalize, smatrao je da korijeni našeg samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti potiču iz ranog djetinjstva. Prema njegovom učenju, ključnu ulogu u tome ima jedna osoba majka.
Freud je vjerovao da ono što oblikuje naš karakter i unutrašnju stabilnost zapravo počinje u djetinjstvu, kroz način na koji majka gradi odnos s djetetom. Upravo ta veza može postati temelj za kasnije samopoštovanje i sposobnost da čovjek prihvati sebe.
Djeca koja odrastaju uz bezuslovnu ljubav, podršku i razumijevanje obično razvijaju osjećaj sigurnosti i optimizma. Nasuprot tome, djeca koja se osjećaju nevoljeno, kritikovana ili zanemarena, često nose sumnju u sebe kroz cijeli život.
Freud je naglašavao da nije dovoljno samo osjećati ljubav, dijete je mora vidjeti i osjetiti kroz postupke.
Zagrljaji, razgovori i zajedničko vrijeme šalju poruku: „Vrijedan/na si, voljen/na si.“
Suprotno tome, ponašanja poput ismijavanja, ignorisanja ili stalne kritike šalju destruktivnu poruku: „Nisi dovoljno dobar/ra.“
Takvi obrasci, prema učenju Freuda i Marije Montessori, često vode ka sramu, krivici i stalnoj potrebi za odobravanjem drugih.
Osjećaj unutrašnje sigurnosti koji se razvije u djetinjstvu utječe na to kako reagujemo na stres, prepreke i uspjehe.
Samopouzdanje stečeno u ranim godinama oblikuje sve kasnije odnose, prijateljske, porodične i ljubavne.
Ljudi koji su imali topao, podržavajući odnos s majkom lakše grade zdrave veze i sigurniji su u svoje odluke.
Oni koji nisu imali takvo iskustvo često traže potvrdu spolja i teže se nose sa životnim izazovima.