Austrijski neurolog i osnivač psihoanalize Sigmud Freud razvio je svoj 'topografski model' uma, opisujući svjesno, nesvjesno i srednji sloj koji se naziva predsvjesno, a kojemu, iako nije svjestan, svjesno može lako pristupiti.
Kasnije je postao nezadovoljan topografskim modelom i zamijenio ga je 'strukturnim modelom', prema kojem je um podijeljen na id, ego i superego, piše Psychology Today.
Potpuno nesvjesni id sadrži naše porive i potisnute emocije. Id traži trenutačno zadovoljstvo, ali u tome mu se suprotstavlja uglavnom nesvjesni superego, neka vrsta moralnog sudije koji proizlazi iz internalizacije roditeljskih figura, a time i samog društva. U sredini je ego, koji je, za razliku od ida i superega, uglavnom svjestan. Funkcija ega je pomiriti id i superego, te na taj način omogućiti osobi uspješno uključivanje u stvarnost.
'Tumačenje snova je kraljevski put ka znanju o nesvjesnim aktivnostima uma', rekao je Freud što ukazuje na to da je vjerovao kako su snovi projekcija naših nesvjesnih stanja, žudnji i misli. Tražio je poveznicu između elemenata iz snova i stvarnoga života te na taj način kreirao njihova značenja.
Freud je svoju teoriju o tumačenju snova razvio na zapažanju vlastitih snova i snova svojih pacijenata, a često mu se spočitava kako je teorija dobrim dijelom potaknuta njegovim osobnim stavovima, a ne empirijskim dokazima, piše Sensa.hr.
No, snovi nisu jedini put u nesvjesno kojim se Freud bavio. Sigurno ste se već nebrojeno puno puta susreli s tzv. 'Freudovim omaškama' u svakodnevnom govoru. Riječ je o situacijama u kojima trenutnog partnera nazovete imenom bivše ljubavi ili zamijenite jednu riječ drugom koja se rimuje, ali ima apsolutno suprotno značenje - upravo u takvim situacijama Freud daje veliki značaj pogreškama i smatra kako su baš one projekcija naših stvarnih misli.
Naravno, kako su lapsusi sveprisutni u našoj svakodnevnoj komunikaciji, vjerojatno im niste pridavali veliku pažnju i smatrali ste ih potpuno normalnima, ali Freud se nikako ne bi složio s vama.
