Ovih dana se više na društvenim mrežama i na desničarskim portalima, nego u vodećim hrvatskim i bh. medijima razvila zanimljiva političkih rasprava i sukob koji se direktno tiču odnosa Hrvatske prema Hrvatima i Bošnjacima u Bosni i Hercegovini.
Povod za cijelu ovu priču bio je sastanak održan sredinom juna povodom prijedloga Rezolucije Domovinskog pokreta o položaju Hrvata u BiH. Domovinski pokret, koji je desni koalicioni partner u hrvatskoj Vladi, predložio je tekst kojim se insistira na oštrijem stavu prema BiH i izmjenama Izbornog zakona BiH.
Kako bi se usaglasili stavovi hrvatske vlasti, organizovan je zatvoreni radni sastanak čiji je navodni sadržaj nekoliko sedmica kasnije 'procurio' u javnost.
U fokusu te priče našao se Zvonimir Frka Petešić, šef Ureda predsjednika Vlade Hrvatske Andreja Plenkovića i ključni Plenkovićev saradnik.
Optužbe da je šef Plenkovićevog kabineta zagovao popuštanje prema Bošnjacima
Iako je riječ o čovjeku iz 'duboke sjene' koji rijetko istupa u javnosti, pritisak je izgleda postao toliki da se on odlučio na objavu za njega neuobičajeno dugog pisma koje je objavio na svom Facebook profilu pod naslovom 'Š𝘁𝗼 𝘀𝗮𝗺 𝗱𝗼𝗶𝘀𝘁𝗮 𝗿𝗲𝗸𝗮𝗼 𝗻𝗮 𝘇𝗮𝘁𝘃𝗼𝗿𝗲𝗻𝗼𝗺 𝘀𝗮𝘀𝘁𝗮𝗻𝗸𝘂 𝗼 𝗕𝗼𝘀𝗻𝗶 𝗶 𝗛𝗲𝗿𝗰𝗲𝗴𝗼𝘃𝗶𝗻𝗶'
To je u stvari bio odgovor Frke Petešića na dan ranije objavljeni Facebook status novinara i političkog komentatora Marka Ljubića, u kojoj je on iznio navodne detalje sa junskog sastanka vladajuće koalicije u Zagrebu.
Ljubić je ustvrdio da je Plenkovićev šef ureda iza zatvorenih vrata iznio stavove koji predstavljaju svojevrsni zaokret hrvatske politike prema Hrvatima u BiH i općenito državi BiH.
U Ljubićevom tekstu koji je 'zapalio internet' i na koji su burno reagirali naročito hrvatski desničarski portali u Hercegovini, tvrdi se kako je Frka Petešić navodno rekao da su 'Bošnjaci hrvatski strateški izbor', da ih 'ne treba ničim iritirati', te da je hrvatski narod u BiH u takvoj strategiji samo 'kolateralna šteta'.
Objava se brzo proširila internetom, Frka Petušić je optužen za izdaju nacionalnih interesa i hrvatskog naroda u BiH, a Plenković je javno pozvan da se očituje o tome da li njegova Vlada zaista okreće leđa Hrvatima u BiH.
Iako većina medija u Hrvatskoj ovu polemiku uopće nije pratila, izgleda da je iz samog vrha Vlade Hrvatske procijenjeno da im šutnja nanosi preveliku političku štetu.
Zato je Frka Petešić reagovao opširnim očitovanjem u kojem nije negirao da je na sastanku došlo do rasprave o tekstu rezolucije.
Potvrdio da je bilo sukoba oko rezolucije
Indirektno je potvrdio da se otvoreno usprotivio pojedinim dijelovima prijedloga Domovinskog pokreta, ali uz argument da agresivna retorika iz Zagreba u ovom trenutku može proizvesti samo kontraefekat za Hrvate u BiH.
Najzanimljivije je to što Frka Petešić nije odbacio potrebu za dobrim odnosima sa Bošnjacima. S druge strane, on je odlučno i oštro demantirao formulacije koje su mu pripisane, poput onih o 'kolateralnoj šteti', ali otvoreno brani stav da je strateško partnerstvo s Bošnjacima u Federaciji BiH stvar čiste 'geopolitičke racionalnosti'.
'U tekstovima mi se pripisuje tvrdnja da su 'Bošnjaci naš strateški izbor' i da ih 'ne smijemo ničim iritirati'.. To nije ono što sam govorio.
Moja se procjena odnosila na vrlo konkretnu političku situaciju i predstojeće opće izbore u Bosni i Hercegovini.
Upozorio sam da bi pojedini dijelovi predložene rezolucije, upravo zbog svoje retorike i pojedinih prijedloga, u ovom trenutku mogli izazvati dodatnu mobilizaciju bošnjačkog biračkog tijela i tako paradoksalno ugroziti jednu od najboljih prilika u gotovo dva desetljeća da Hrvati demokratskim putem ponovno sami izaberu svog legitimnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Posebno sam upozorio da se ovi izbori održavaju u okolnostima u kojima se Željko Komšić, zbog ustavnog ograničenja broja uzastopnih mandata, više ne može kandidirati, pa upravo zato postoje realni izgledi da hrvatski birači ovaj put sami odluče tko će biti njihov predstavnik. To je bio smisao moje argumentacije, a ne tvrdnje koje mi se danas pokušavaju pripisati.
Govorio sam pritom i o širem geopolitičkom kontekstu, jer se politička ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini ne može promatrati izolirano od ukupnih odnosa između triju konstitutivnih naroda, regionalnih okolnosti i međunarodnih čimbenika.
Za Hrvatsku i Hrvate dugoročno je od iznimne važnosti da odnosi između Hrvata i Bošnjaka budu što bolji. Hrvati u Bosni i Hercegovini gotovo u cijelosti žive u Federaciji Bosne i Hercegovine, gdje su Bošnjaci više od tri puta brojniji. Upravo zato hrvatski je interes graditi takve političke odnose u kojima će i bošnjačka politika imati jasan interes poštovati načelo da svaki konstitutivni narod sam bira svoje legitimne političke predstavnike. U takvim okolnostima poštovanje toga načela prestaje biti pitanje jednostranih ustupaka i postaje pretpostavka trajnog političkog partnerstva. To nije pitanje emocija niti popuštanja bilo kome, nego procjene političkih interesa i elementarne geopolitičke racionalnosti' napisao je između ostalog šef Plenkovićevog Ureda Zvonimir Frka Petešić.
Iz njegovog tumačenja jasno proizilazi da cilj zvaničnog Zagreba, kada su u pitanju Hrvati u BiH, ostaje potpuno isti, ali da smatra kako se do tog cilja ne dolazi galamom i prijetnjama, već diplomatskim putem i kroz 'tiha savezništva.'
Ova politička drama dobila je potpuni i neočekivani obrat sinoć.
Naime, iako se pretpostavlja da su informacije o tajnom sadržaju sastanka procurile iz samog Domovinskog pokreta, oni su sinoć zvanično saopćili da je s HDZ-om postignut konačan kompromis o tekstu rezolucije koja će biti upućena u Hrvatski sabor.
Potpuno spuštajući loptu, desničari su u saopštenju osudili curenje informacija s tajnih razgovora, a samog Frku Petešića javno pohvalili naglasivši da je u pregovorima 'odigrao časnu ulogu'.
Jedni bi do cilja 'munafički',drugi kroz konflikt
Mogući politički sukob unutar vladajuće koalicije u Hrvatskoj time je ekspresno zatvoren , iako je polemika o stavovima Plenkovićevog bliskog saradnika nastavila da 'živi svoj život na internetu.'
No, za BiH ova priča znači, da u Zagrebu uopće ne postoji spor oko toga treba li podržavati legitimno predstavljanje Hrvata u BiH. Spor se vodi isključivo oko metode.
Dok jedna, radikalnija struja insistira na glasnom političkom pritisku i oštroj retorici, pristup koji izgleda zastupa Vlada Andreja Plenkovića teži diplomatskom putu, te izgradnji partnerstva s Bošnjacima kako bi se izbjegli konflikti na terenu.
Što bi se reklo u narodu , jedni bi da do cilja dođu 'munafički', a drugi kroz konflikt s Bošnjacima.
Ova strategija iz Plenkovićevog ureda se savršeno nadovezuje na izjave lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji je u potpunoj sinhronizaciji sa Zagrebom nedavno počeo javno govoriti o potrebi da se 'relaksiraju odnosi s Bošnjacima'.
S druge strane, navodno 'curenje' informacija sa zatvorenog sastanka moglo je biti i Plenkovićev 'probni balon' za reakcije na stavove iz njegovog kabineta koji su u krajnje desničarskim krugovima u Hercegovini 'dočekani na nož', ali u samom HDZBiH nisu izazvali nikakvu reakciju.
Ili otvoreni napad na Plenkovićevog šefa Ureda mogao je biti paravan za unutarstranački ili koalicioni napad na samog Plenkovića i pokušaj da ga se prikaže kao lidera koji trguje nacionalnim interesima na štetu Hrvata u BiH.
Šta su na kraju dogovorili Plenkovićev HDZ i Domovinski pokret , a što bi se trebalo ticati BiH nema sumnje da će nakon ove drame biti poznato veoma brzo.