Hrana je jedan od najvećih troškova domaćinstava u Evropi i u prosjeku čini oko 11,9% ukupne potrošnje u EU, dok u nekim zemljama, poput Rumunije, taj udio dostiže i do 20%, pie Euronews.
Cijene hrane se značajno razlikuju širom Evrope. Indeks nivoa cijena hrane Eurostata predstavlja korisnu osnovu za poređenje.
Potrošačka korpa
Ako se prosječna potrošačka korpa hrane u EU postavi na 100 eura, indeks pokazuje koliko bi ista korpa koštala u svakoj pojedinačnoj zemlji. Nivo cijena iznad 100 znači da je zemlja skuplja od evropskog prosjeka, dok vrijednost ispod 100 ukazuje na niže cijene.
Prema podacima Eurostata, Sjeverna Makedonija je 2024. godine bila najjeftinija zemlja za kupovinu hrane među 36 evropskih država. Standardna korpa hrane tamo je koštala 73 eura, što je 27% manje od prosjeka EU. Švicarska je, s druge strane, najskuplja, s cijenama hrane koje su 61,1% iznad prosjeka EU. Ista korpa tamo košta 161,1 euro.
Sjeverna Makedonija je zemlja kandidat za članstvo u EU, dok Švicarska nije dio Evropskog ekonomskog prostora.
Unutar Evropske unije, Rumunija (74,6 eura) ima najniži nivo cijena hrane, dok je Luksemburg (125,7 eura) najskuplji. Hrana je u Rumuniji 25,4% jeftinija, a u Luksemburgu 25,7% skuplja u odnosu na prosjek EU.
Tri najskuplje države
Iza Švicarske, među tri najskuplje zemlje nalaze se još dvije članice Evropskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA): Island (146,3 eura) i Norveška (130,6 eura).
Cijene hrane su najmanje 10% više od prosjeka EU i u Danskoj (119,3 eura), Irskoj (111,9), Francuskoj (111,5), Austriji (110,9) i Malti (110,9).
Jugoistočna Evropa i Zapadni Balkan imaju najniže cijene hrane u cjelini. Pored Sjeverne Makedonije i Rumunije, Turska (75,7 eura), Bosna i Hercegovina (82,5), Crna Gora (82,6) i Bugarska (87,1) znatno su ispod prosjeka EU. Srbija (95,7) i Albanija (98,7) također imaju niže cijene hrane od prosjeka EU.
Među „velikom četvorkom“ EU, cijene hrane su iznad prosjeka i u Italiji (104) i Njemačkoj (102,9), dok je Španija (94,6) za 5,4% jeftinija od prosjeka Unije.
Većina zemalja centralne i dio istočne Evrope i dalje je ispod ili blizu prosjeka EU, uključujući Slovačku, Poljsku, Češku i Mađarsku. Zapadna Evropa uglavnom bilježi više cijene hrane, dok su nordijske zemlje među najskupljima u Evropi.
Ilaria Benedetti, vanredna profesorica sa Univerziteta u Tusiji, ističe da strukturni faktori poput troškova proizvodnje, integracije lanaca snabdijevanja i izloženosti globalnim šokovima imaju ključnu ulogu u ovim razlikama.
"Manje i izrazito otvorene ekonomije — često s valutama podložnim snažnijim oscilacijama — doživjele su veći prenos rasta troškova energije i poljoprivrednih inputa tokom pandemije i rata u Ukrajini", rekla je ona.
Dio budžeta
Benedetti naglašava da su ove razlike važne jer njihov uticaj zavisi od toga koliki dio budžeta domaćinstva izdvajaju za hranu.
U pojedinim zemljama istočne i jugoistočne Evrope hrana čini više od 20% ukupne potrošnje domaćinstava, dok je u bogatijim ekonomijama taj udio uglavnom ispod 12%. "Zbog toga isti rast cijena ima znatno teže posljedice tamo gdje su prihodi niži", dodala je.
"Najvažniji razlog su razlike u prihodima i platama", rekao je Alan Mathews, profesor na Triniti koledžu u Dablinu. Zemlje s višim prosječnim zaradama, poput Danske i Švicarske, obično imaju i više cijene hrane, jer se veći troškovi rada u poljoprivredi, preradi i maloprodaji prenose na potrošače. "Razlike u oporezivanju, posebno u stopama PDV-a na prehrambene proizvode, također objašnjavaju dio razlika", dodao je.
Mathews je istakao i da cijene hrane zavise od potrošačkih navika. Na primjer, potrošači u sjevernoj i zapadnoj Evropi češće kupuju organsku ili premijum hranu, ili imaju veću sklonost ka brendiranim proizvodima u odnosu na robne marke supermarketa.
Jeremijaš Mate Balog, vanredni profesor sa Univerziteta Korvinus u Budimpešti, naveo je da ove razlike u cijenama imaju značajne posljedice po prehrambenu sigurnost, posebno kada se posmatraju u kombinaciji s raspoloživim prihodima.
"Iako zemlje s visokim prihodima mogu da apsorbuju više cijene, domaćinstva s nižim primanjima u centralnoj i istočnoj Evropi snose nesrazmjerno veći teret, čak i kada su nominalne cijene hrane niže", rekao je on.
Indeks nivoa cijena Eurostata ne uzima u obzir prihode domaćinstava, pa ove vrijednosti nisu prilagođene pristupačnosti. Na primjer, iako je hrana skupa u Danskoj, raspoloživi prihodi su tamo veći, pa građani mogu sebi da priušte više osnovnih namirnica poput hljeba.