Radnici u Evropi postupno rade manje sati.
Tokom posljednjih deset godina prosječno vrijeme provedeno na poslu sedmično smanjilo se za jedan sat u Evropskoj uniji.
U gotovo polovini od 34 evropske zemlje pad je bio još veći - više od jednog sata između 2014. i 2024. Sedmično radno vrijeme također se značajno razlikuje širom kontinenta, prneosi Euronews.
Zemlje kandidatkinje za EU
Prema Eurostatu, u 2024. godini, stvarni sedmični radni sati za radnike s punim i nepunim radnim vremenom u dobi od 20 do 64 godine na njihovom glavnom poslu kretali su se od 32,1 sat u Nizozemskoj do 39,8 sati u Grčkoj.
Kada se uključe zemlje kandidatkinje za EU, članice EFTA-e i Velika Britanija, najveća brojka zabilježena je u Turskoj (43,1), gdje je prosječno sedmično radno vrijeme premašilo 43 sata.
Ljudi u zemljama južne i istočne Evrope obično rade duže sati, s posebno visokim brojkama u zemljama kandidatkinjama za EU.
Nakon Turske, koja je na vrhu popisa s 43,1 satom, slijede Srbija (41,3) i Bosna i Hercegovina (41,1). Crna Gora nije prijavila podatke za 2024. godinu, iako je broj radnih sati u 2020. godini iznosio 42,8 sati.
Sljedeće zemlje na ljestvici također pripadaju istoj regiji: Grčka (39,8) i Bugarska (39). Sjeverna Makedonija, koja ima podatke samo do 2020. godine, također je zabilježila sedmični ukupni broj od 39 radnih sati.
Te zemlje općenito imaju niže plaće, veću neformalnu zaposlenost i manje rada s nepunim radnim vremenom.
Zemlje zapadne i sjeverne Evrope općenito imaju kraće radne sedmice.
Zemlje poput Nizozemske (32,1), Norveške (33,7) te Austrije i Danske (33,9) prijavljuju znatno manje sedmičnih radnih sati.
Veća produktivnost
Ove regije karakterizira snažna zaštita rada, veća produktivnost i široko rasprostranjena upotreba nepunog radnog vremena i fleksibilnih radnih aranžmana.
Među najvećim evropskim ekonomija, Velika Britanija i Španija (obje s 36,4 sata) i Italija (36,1) prijavljuju najveće prosječno radno vrijeme, sve iznad prosjeka EU.
Međutim, podaci za Britaniju datiraju iz 2019. godine, tako da stvarna brojka danas može biti niža, s obzirom na opći trend smanjenja radnih sati.
Upoređujući sedmične radne sate u 2014. i 2024. godini, samo četiri od 34 zemlje zabilježile su porast. U tri od tih zemalja porast je bio minimalan - Litvanija i Kipar (obje za 12 minuta) te Malta (6 minuta). Srbija je bila izuzetak, sa značajnim porastom od 1,7 sati - 1 sat i 42 minute.
Sedmično radno vrijeme ostalo je nepromijenjeno u Francuskoj, dok je smanjenje bilo manje od pola sata u Italiji, Švedskoj i Latviji.
U 16 od 34 zemlje, sedmično radno vrijeme palo je za više od jednog sata - u nekim slučajevima i preko dva sata.
Island (3,5 sati) odmah je iza Turske (3,8 sati) na vrhu. Belgija i Luksemburg također su zabilježili značajan pad, sa smanjenjem od 2,5 sata sedmičnog radnog vremena.
U dodatnih sedam zemalja, sedmično radno vrijeme smanjilo se za 1,5 sati ili više.
To uključuje Dansku i Austriju (obje 1,9), Njemačku (1,8), Estoniju (1,7), Češku (1,6) te Portugal i Hrvatsku (1,5).