Prva indijska genetski uređena ovca, nazvana Tarmeem, nedavno je proslavila svoj prvi rođendan, a naučnici koji stoje iza ovog postignuća potvrđuju da se životinja razvija izvanredno. Tarmeem, čije ime na arapskom jeziku znači "modifikacija", rođena je 16. decembra prošle godine u Kašmiru, a njen uspješan razvoj predstavlja ogroman korak za indijsku nauku.
Naučnici posebno naglašavaju ključnu razliku u ovoj metodi: genetsko uređivanje mijenja postojeće gene unutar samog organizma, dok genetska modifikacija (GM) uključuje umetanje stranih, vanjskih gena.
Tarmeem živi u posebnom ograđenom prostoru na Poljoprivrednom univerzitetu Sher-e-Kashmir u Srinagaru, zajedno sa svojom sestrom blizankom koja nije genetski uređena. Naučnici su objasnili kako su koristili revolucionarnu tehnologiju CRISPR, koja funkcioniše poput preciznih "bioloških makaza" za mijenjanje DNK.
"Izvadili smo brojne embrije iz trudnih ovaca i uredili specifičan gen poznat kao miostatin koji negativno utiče na rast mišića", objasnio je istraživač dr. Suhail Magray. Isključivanjem ovog gena, cilj je bio umjetno podstaći brži i veći razvoj mišićne mase. Nakon 150 dana trudnoće surogat majke, rođena je jagnjad koja nosi ovaj novi genetski kod.
Profesor Riaz Shah, voditelj projekta, potvrdio je da Tarmeem napreduje odlično i pokazuje normalne fiziološke parametre. Njen rast mišića trenutno je za 10% veći u odnosu na njenu neuređenu blizanku, a očekuje se da će se ta razlika s godinama dodatno povećati.
Ovaj uspjeh je rezultat sedmogodišnjeg rada osmeročlanog tima koji je krenuo od nule. "Proveli smo sedam postupaka in vitro oplodnje, imali smo pet živorođenih jagnjadi, ali je genetsko uređivanje bilo uspješno samo kod jedne", rekao je profesor Shah, dodajući da su sada standardizovali praksu i očekuju visoku stopu uspješnosti u budućnosti.
Naučnici su optimistični jer bi ovaj projekt mogao riješiti problem nedostatka ovčetine u Kašmiru, koji troši dvostruko više mesa nego što proizvodi.
Problem je što stanovništvo raste, voda nestaje, a pašnjaci se smanjuju. Rješenje bi moglo biti genetsko uređivanje može povećati tjelesnu težinu ovce za čak 30%. To bi značilo da manji broj životinja može osigurati više hrane, što je ključno za održivu proizvodnju u Indiji.
Tehnologija CRISPR donijela je svojim izumiteljima Nobelovu nagradu 2020. godine, ali je i dalje predmet etičkih rasprava. Dok zemlje poput Argentine, Brazila i Japana dopuštaju konzumaciju genetski uređenih životinja, Evropska unija zadržava stroga ograničenja.
Profesor Nazir Ahmad Ganai vjeruje da Indija može ponoviti uspjeh iz 1960-ih, kada je zahvaljujući nauci postala zemlja s viškom hrane. Sada bi isti scenarij mogao uslijediti i u mesnoj industriji.