Od početka rata s Iranom zaljevske zemlje su uništile hiljade iranskih projektila i dronova. Teheran je, između ostalog, ciljao američke vojne baze i civilnu energetsku infrastrukturu.
U ponedjeljak je Kuvajt saopćio da njegova protuzračna obrana onemogućila napad projektilima i dronovima, nakon što je SAD objavio da je gađao lokacije radara i dronova na jugu Irana.
Zbog svoje geografske blizine Iranu i odnosa s Washingtonom članice Vijeća za saradnju u Zaljevu (GCC) posebno su ranjive kada napetosti eskaliraju. U vjerojatnom slučaju da rat završi pregovorima, a režim Islamske Republike ostane na vlasti u Iranu, dugoročno pitanje za regiju bit će kako zemlje GCC-a i Teheran mogu nastaviti dalje, piše Deutche Welle.
Zaljevske arapske države poručile su Washingtonu da samo okončanje rata nije dovoljno te su insistirale da se sposobnost Irana da prijeti regiji projektilima i dronovima mora oslabiti.
'Ako Iran i Sjedinjene Države postignu sporazum i Iran okonča neprijateljstvo sa Zapadom, Teheran bi morao poduzeti važne diplomatske i privredne korake kako bi poboljšao svoje regionalnu situaciju i odnose sa komšijama“, rekao je Babak Dorbeiki, politički analitičar iz Londona i bivši zvaničnik Iranskog centra za strateška istraživanja.
On je u razgovoru za DW rekao da iz perspektive Teherana članice GCC-a koje je gađao u ovom ratu nisu „neutralni akteri". Iran, naime, smatra da su te države igrale određenu ulogu u kampanjama pritiska protiv Irana, bilo pružanjem utočišta američkim snagama i logističke pomoći ili neizravnom podrškom vojnim akcijama.
Kratkoročno, rekao je Dorbeiki, susjedne zemlje vjerovatno će gledati na Teheran vrlo sumnjičavo i s većim oprezom. To bi utjecalo ne samo na diplomatiju, nego i na trgovačke rute, regionalnu infrastrukturu te buduće prometne i energetske koridore, kaže ovaj analitičar.
Zaljevske države žele regionalnu stabilnost
Krajem aprila čelnici članica GCC-a sastali su se prvi put u Saudijskoj Arabiji kako bi koordinirali odgovor na iranske napade. Između početka rata 28. februara i proglašenja primirja 8. aprila Iran je lansirao više od 4.000 projektila i dronova na ciljeve u članicama GCC-a, od kojih je većina pravovremeno presretnuta.
Iako se učestalost iranskih napada smanjila, privreda i infrastruktura zaljevskih država i dalje su u ranjivi zbog regionalne nestabilnosti. U aprilu je katarsko Ministarstvo vanjskih poslova upozorilo na mogućnost „zamrznutog sukoba“ koji bi se mogao ponovno rasplamsati „svaki put kada postoji politički razlog“.
Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) rekli su da Iran mora prestati napadati susjedne države ako se želi postići diplomatski napredak, dok je Saudijska Arabija upozorila Teheran da ne napada nju ili druge zaljevske zemlje.
Tokom sukoba sa SAD-om i Izraelom Teheran je pokvario odnose sa zemljama koje su mu u prošlosti pružale pomoć. UAE je, zajedno s državama izvan GCC-a poput Iraka i Turske, igrao važnu ulogu u trgovini, finansijama i izvoznim kanalima koji su Iranu omogućavali trgovanje uprkos međunarodnim sankcijama.
Rivalstvo je postojalo, posebno na tržištima nafte i plina, ali je ipak uspostavljena funkcionalna ravnoteža. Ako nepovjerenje zaljevskih država prema Teheranu nastavi rasti, posljedice bi mogle nadilaziti politiku i proširiti se na trgovinu, logistiku i dugoročni regionalni razvoj.
'Geografija moćnija od politike'
Reza Alijani, politički analitičar iz Pariza, rekao je za DW da će fizička blizina Irana i njegovih zaljevskih komšija sve aktere prisiliti na određeni stepen približavanja.
'Geografija će uvijek ostati moćnija od politike. Ove će zemlje uvijek biti komšije', rekao je.
No Alijani je dodao da postoji jasna razlika između obnove odnosa i obnove povjerenja, pri čemu najvjerovatniji ishod nije stvarno pomirenje, nego taktičko smanjenje otvorenog neprijateljstva.
Zajednički interesi, posebno u izvozu energije, trgovini i regionalnoj stabilnosti, mogli bi na kraju potaknuti sve strane na ograničeni kompromis, rekao je. No, napomenuo je Alijani, to ne bi nužno značilo kraj neprijateljstva nego bi jednostavno moglo značiti hladnije, pažljivije kontrolirano suparništvo.
Iran treba vratiti povjerenje
Islamska Republika izgradila je velik dio svog regionalnog utjecaja na projektilima, dronovima i paravojnim milicijama. Taj je model osmišljen kako bi odvraćao snažnije protivnike i proširio utjecaj Irana bez izravne konvencionalne konfrontacije.
Nakon aktuelnog rata i općeg slabljenja iranskih saveznika poput Hezbolaha i šiitskih milicija u Iraku, arapske države vjerovatno će staviti veći naglasak na integriranu odbranu, privrednu koordinaciju i alternativne energetske i trgovačke koridore koji smanjuju izloženost iranskom pritisku.
Dorbeiki je rekao da bi nepovjerenje prema Teheranu samo po sebi moglo postati pokretač bliže privredne saradnje među arapskim državama i njihovim partnerima, što bi moglo isključiti Iran iz novih trgovačkih koridora, prometnih veza i buduće energetske infrastrukture.
Međutim, ističe Dorbeiki, nijedan regionalni poredak ne bi se mogao potpuno stabilizirati dok Iran ostaje trajno izvan njega.
Stvarna normalizacija odnosa zahtijevala bi ozbiljnu promjenu u regionalnoj politici Teherana, manje konfrontacija sa Zapadom i trajni napor da uvjeri komšije da je Iran spreman težiti stabilnosti, a ne izvršavanju pritiska pomoću straha. Trenutno neprijateljstva još traju, a iranski režim ostaje na vlasti s istim političkim kursom.