Dok javnost sve više osjeća posljedice klimatskih promjena, britanska državna agencija ARIA (Advanced Research and Invention Agency) tiho finansira rizične eksperimente koji bi mogli promijeniti način na koji se svijet bori protiv globalnog zatopljenja. Jedan od najkontroverznijih projekata je pokušaj umanjivanja sunčevog zračenja pomoću tehnologija geo-inženjeringa, što uključuje i manipulaciju oblacima iznad mora.
ARIA je za geo-inženjerske projekte izdvojila 57 miliona funti. Među njima je i Marine Cloud Brightening, metoda koja uključuje prskanje morske vode u nebo pomoću brodova kako bi se povećala reflektivnost niskih oblaka. Taj proces potiče koagulaciju vodenih kapljica, čime oblaci odbijaju više sunčeve svjetlosti, a manje topline dopire do površine Zemlje.
Ilan Gur, izvršni direktor ARIA-e, izjavio je: “Kada je riječ o klimatskim promjenama, trčimo utrku s vremenom pred potencijalno razornim posljedicama za planet.”
ARIA je javna istraživačka agencija koju finansira britanska vlada s ciljem otkrivanja naučnih proboja “koji koriste svima”. Osnovana je 2021. na inicijativu Dominica Cummingsa, bivšeg savjetnika premijera Borisa Johnsona, a pokrenuo ju je bivši ministar privrede Kwasi Kwarteng.
Službeno sjedište nalazi se u Londonu, a agencija raspolaže budžetom od 800 miliona funti iz državne blagajne. ARIA se fokusira na istraživanja koja su “previše spekulativna, previše složena ili interdisciplinarna” da bi ih financirala druga tijela.
Usprkos samo 37 zaposlenika, ARIA godišnje troši 4,1 milion funti na plaće, od čega četiri najviše pozicionirana zaposlenika zajedno uzimaju gotovo milion funti.
Prema izvještaju The Telegrapha, Ilan Gur zarađuje oko 450.000 funti godišnje, što je tri puta više od britanskog premijera. Finansijska direktorica Antonia Jenkinson ima godišnju plaću od 215.000 funti, dok direktorica za proizvod Pippy James prima 175.000 funti.
Takav nivo izazvala je kritike, a još više zabrinjava ARIA-ino nevoljko dijeljenje informacija s javnošću.
U martu ove godine, Ured povjerenika za informacije (ICO) zaprimio je žalbu nakon što je ARIA odbila objaviti informacije o svom projektu "Scoping Our Planet". Iako je zahtjev za pristup informacijama podnijela online publikacija Democracy for Sale, agencija je tvrdila da se traženi podaci ne smatraju “informacijama o okolišu”.
Nakon prigovora, ICO je naložio objavu informacija, naglasivši da postoji “javna potreba za transparentnošću kad je riječ o projektima koje ARIA finansira”.
Pravni stručnjak David Allen Green, u tekstu za Prospect Magazine, kritizirao je ARIA-u zbog “elitizma koji traži javni novac, ali odbija javnu odgovornost”, upozorivši da je sve češća praksa da vlasti smatraju da informacije moraju ostati u rukama moći.
Osim Marine Cloud Brighteninga, ARIA finansira i druge projekte, poput onoga koji vodi Univerzitet u Cambridgeu, a koji istražuje mogućnost tzv. Stratosferske injekcije aerosola (SAI). U kontroliranim uvjetima naučnici istražuju kako se čestice mineralne prašine ponašaju u stratosferi. Materijali se neće ispuštati u atmosferu i nakon eksperimenta će biti vraćeni na tlo.
No, brojni naučnici izražavaju skepsu i zabrinutost. Prema službenim podacima, Ujedinjeno Kraljevstvo ionako prosječno ima samo 1.400 sunčanih sati godišnje, što je otprilike 3,8 sati dnevno.
Profesor Mike Hulme sa Univerziteta u Cambridgeu upozorava da Velika Britanija vodi svijet prema “opasnoj nizbrdici”:
“Samo zato što tehnologije djeluju u modelima ili na mikro-razini u laboratoriju, ne znači da će sigurno, bez nuspojava, rashladiti klimu u stvarnosti. Ovakvi eksperimenti mogu imati nepovratne posljedice.”
Skeptična je i dr. Naomi Vaughan sa Univerziteta East Anglia, koja upozorava da metode reflektiranja sunčeve svjetlosti mogu stvoriti nove društvene rizike:
“Naučnici su oprezni prema upravljanju sunčevim zračenjem jer postoji strah kako bi se takve metode mogle zloupotrijebiti u budućnosti.”
Iako ARIA tvrdi da je njena prva odgovornost prema poreznim obveznicima, sve veći broj stručnjaka i građana traži veću transparentnost i odgovornost. U kontekstu sve ozbiljnijih klimatskih prijetnji, pitanje je je li rješenje u tehničkim inovacijama poput "zamračenja sunca" – ili nas upravo ti pokušaji mogu odvesti još dalje od održivih rješenja.