Centar za geopolitička istraživanja (Geopol) iz Sarajeva oglasio se povodom Rezolucije o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, o kojoj će se raspravljati u utorak u Saboru Hrvatske, a čiji tekst su nakon višesedmičnih pregovora usaglasili HDZ i Domovinski pokret.
Iz Geopola navode da je izvorni prijedlog Domovinskog pokreta iz juna tražio, u suštini, treću federalnu jedinicu, otvoreno dopuštao blokiranje evropskog puta Bosne i Hercegovine dok se „hrvatsko pitanje“ ne riješi, te pozivao na reviziju hrvatskih državljanstava i sankcionisanje bosanskohercegovačkih zvaničnika.
'Usaglašeni tekst je od toga odustao: umjesto trećeg entiteta traži se zasebna izborna jedinica za izbor hrvatskog člana Predsjedništva, a blokada evropskog puta je izostavljena. To ublažavanje treba priznati – ono pokazuje da u Zagrebu postoji svijest o granicama. Problem je u tome što i ublaženi tekst prelazi upravo granicu koju sam sebi postavlja. U obrazloženju Rezolucije stoji da ona ne zadire u unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine niti predlaže rješenja protivna njenom suverenitetu. U operativnom dijelu, međutim, isti dokument podržava uspostavu zasebne izborne jedinice za izbor člana Predsjedništva BiH i poziva na reforme „u skladu s načelima federalizma“. Izborna jedinica za izbor šefa države nije tehničko pitanje – ona je ustavna arhitektura u najužem smislu. Načela federalizma sigurno nisu dobrosusjedska fraza – ona su jednostavno teza o unutrašnjem uređenju. Dokument koji jednom rečenicom tvrdi da ne dira u unutrašnje uređenje susjedne države, a drugom propisuje kako da ta država bira člana svog Predsjedništva i po kojim načelima da se preustroji, opovrgava sam sebe. To nije pitanje interpretacije; to je pitanje logike', navode iz Geopola.
Dalje u saopćenju podsjećaju da je iz Domovinskog pokreta tokom pregovora poručeno da Hrvatska, kao supotpisnica Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma, ima pravo i odgovornost brinuti o položaju Hrvata u BiH.
'Argument supotpisništva, međutim, dokazuje suprotno od onoga što se njime želi dokazati. Općim okvirnim sporazumom za mir Republika Hrvatska se obavezala da će u punoj mjeri poštovati suverenu jednakost Bosne i Hercegovine i uzdržavati se od svakog čina protiv njenog teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti. Potpis na Dejtonu, dakle, nije ovlaštenje za oblikovanje ustavnog poretka susjeda – on je pravna obaveza da se to ne čini. Briga za položaj sunarodnika u drugoj državi legitimna je i poznaje je svaka evropska politika prema dijaspori i manjinama; propisivanje izbornih jedinica u drugoj državi ne poznaje nijedna! Test je jednostavan i simetričan: kako bi Zagreb primio rezoluciju Parlamentarne skupštine BiH koja bi „podržala izborne modele“ za položaj Srba u Hrvatskoj ili preporučila Hrvatskoj načela unutrašnjeg preustroja? Odgovor znamo – i upravo taj odgovor mjeri ovu Rezoluciju', ističu iz Geopola.
Napominju kako rezolucija svoj zahtjev smješta u okvir evropskog puta Bosne i Hercegovine te konstatiraju da tu nastaje druga protivrječnost, dublja od prve. Napominju kako je Evropski sud za ljudska prava u nizu presuda – od Sejdić i Finci, preko Zornić, do Pilav – utvrdio da je vezivanje pasivnog biračkog prava za kombinaciju etničke pripadnosti i teritorije diskriminatorno i suprotno Konvenciji.
'Slučaj Pilav to pokazuje najizravnije: državljanin BiH ne može biti isključen iz kandidature za Predsjedništvo zato što živi na „pogrešnoj“ teritoriji. Provedba upravo te linije presuda jedan je od ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo. Ekskluzivna etničko-teritorijalna izborna jedinica ne rješava taj problem – ona ga udvostručuje: na postojeće etničko-teritorijalne filtere dodala bi još jedan. Pozivati se na evropski put, a predlagati rješenje koje ide u smjeru suprotnom od presuda evropskog suda čija je provedba uslov tog puta – znači tražiti od Bosne i Hercegovine da istovremeno ide naprijed i nazad. Posebnu pažnju zaslužuje preambula usaglašenog teksta, u kojoj se takozvana Hrvatska zajednica Herceg-Bosna opisuje kao institucionalni okvir samoodbrane hrvatskog naroda, a Hrvatska Republika Herceg-Bosna kao prilagodba međunarodnom mirovnom planu. O tom pitanju, međutim, ne odlučuje ni preambula ni politička volja – o njemu postoji pravosnažna presuda međunarodnog suda. U predmetu Prlić i drugi Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je pravosnažno utvrdio da su strukture Herceg-Bosne i HVO-a bile instrument udruženog zločinačkog poduhvata, u kojem je učestvovalo i tadašnje državno rukovodstvo Republike Hrvatske. Parlament države članice Evropske unije može o tome šutjeti; ne može, bez sudara s pravosnažno utvrđenim činjenicama, tu tvorevinu preambulom rehabilitovati. Za odnose dvije države bilo bi neuporedivo bolje da je ta preambula ostala nenapisana. Ništa od navedenog ne znači da je pitanje kojim se Rezolucija bavi izmišljeno', pojašnjavaju iz Geopola.
Dodaju kako je nezadovoljstvo dijela hrvatskog naroda načinom izbora člana Predsjedništva iz reda Hrvata stvarno i politički važno. Navode kako je Geopol u svom nedavnom dokumentu o državnoj imovini pokazao da interese svakog konstitutivnog naroda i svakog nivoa vlasti uzima ozbiljno – uključujući i tamo gdje se s pojedinim strankama ne slaže.
'Pitanje predstavljanja zaslužuje isti tretman: ozbiljnu, domaću, argumentovanu raspravu o modelima koji istovremeno otklanjaju strah od preglasavanja i poštuju presude Evropskog suda – a takvi modeli postoje, od preferencijalnih i ponderisanih sistema do rješenja koja legitimitet grade na biračima umjesto na teritoriji. Ta rasprava ima svoju adresu, a to je jedino Parlamentarnu skupštinu BiH uz domaću stručnu javnost. Nema je u Saboru susjedne države – ne zato što bi susjedstvo bilo nebitno, nego zato što rješenje nametnuto ili naručeno izvana ne može proizvesti upravo ono što se njime traži: “legitimitet” koji hrvatska politika kontinuirano perpetuira. Predsjednik Domovinskog pokreta je, braneći usaglašeni tekst, rekao da Rezolucija neće suštinski promijeniti stanje na terenu, nego šalje poruku. U tome se, izuzetno, slažemo – i upravo je to njen problem. Poruka koja se šalje pred oktobarske izbore, preko granice, jeste poruka mobilizacije, a ne rješenja. Bosni i Hercegovini u ovom trenutku ne trebaju poruke iz tuđih parlamenata; trebaju joj domaći prijedlozi dovoljno ozbiljni da izdrže i sud struke i sud suda. Kao takav prijedlog ima – poziv na raspravu već stoji. Način na koji Zagreb posmatra Hrvate Bosne i Hercegovine tretira ih kao manjinsku dijasporalnu zajednicu, a ne kao konstitutivni narod, što Hrvati prema Ustavu jestu', poručuju iz Geopola.