Dok izraelski avioni nemilosrdno pogađaju vojne i nuklearne ciljeve širom Irana, sve više se postavlja ključno pitanje – postoji li uopće plan za dan poslije? Ili će Izrael, poput SAD-a u Iraku, ostati vlasnik razorenog sistema bez ideje šta s njim?
"Izraelci su odlični u taktici, ali loši u strateškoj viziji", zapažanje je koje sve češće kruži među njihovim saveznicima. Njihova sofisticirana, ali brutalna kampanja protiv Irana mogla bi postati savršen primjer toga.
U sukobu koji je kulminirao zračnim udarima, Izrael je demonstrirao izuzetnu vojnu preciznost, ali ostaje pitanje – ima li ikakvu dugoročnu strategiju?
"U regiji gdje je nepredvidivo pravilo, kratkoročno razmišljanje postaje razumljivo. Zašto praviti planove koji će ionako pasti zbog iznenadnih događaja?", piše Dominic Waghorn, međunarodni urednik Sky Newsa.
To se, kako tvrdi, odražava i na politiku:
"Izraelska ofanziva na Gazu nikada nije imala jasno definisan kraj. Pritisnete li njihove savjetnike – i sami priznaju da ne znaju šta dolazi 'dan poslije'."
Iako je operacija protiv Irana decenijama planirana, pa bi bilo nepravedno zvati je kratkoročnom, svejedno se postavlja ključno pitanje: šta nakon vojne pobjede?
Waghorn podsjeća da je slična situacija već viđena:
"Od Libije do Afganistana, svijet je svjedočio kako izgleda kada se vlade sruše bez plana – slijede haos i krvoproliće."
U tom kontekstu spominje se poznato upozorenje bivšeg američkog ministra odbrane Colina Powella, upućeno predsjedniku Georgeu W. Bushu pred invaziju Iraka – tzv. “Pottery Barn pravilo”:
"Ako nešto razbiješ – ti si sada njegov vlasnik."
Bush nije poslušao dovoljno. Amerika je slomila Irak – i godinama plaćala cijenu vlastitog nereda.
"Izrael ne invadira Iran, ali ga bombarduje nazad u 80-e – ili čak u 70-e. Njihov cilj je pad režima koji je došao na vlast krajem te decenije."
Iran je, dodaje se, zemlja od 90 miliona stanovnika, s dubokim društvenim i političkim podjelama. Sistem se oslanja na paranoju, unutrašnju konkurenciju i nepovjerenje.
"Nema jasne opozicije koja bi preuzela zemlju nakon Ajatolaha. Ako društvena kohezija i inat prema stranoj intervenciji ne budu dovoljni, zemlja bi mogla skliznuti u potpuni haos."
I tada, kaže Waghorn, svijet će pokazivati prema Izraelu:
"Ako sruši Iran, Izrael će ga – barem simbolično – i posjedovati. Još i više nego što je Amerika 'posjedovala' katastrofu Iraka."
A šta ako se Sjedinjene Države pridruže, kako predsjednik Donald Trump najavljuje?
"Da li su spremni dijeliti taj teret? Da li njihova administracija uopće pita saveznike – imate li plan za ono što dolazi poslije?"
Pitanja su to koja danas, u sjeni eksplozija iznad Teherana, odzvanjaju tiše nego što bi trebala.