Bacanje hrane je globalni problem, ali se u različitim zemljama manifestira na specifičan način. Bosna i Hercegovina, kao zemlja u razvoju, suočava se sa značajnim količinama otpada od hrane, iako precizni podaci nisu lako dostupni.
Prema izvještaju Programa Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP) iz posljednjih godina, godišnje se u Bosni i Hercegovini baci oko 273.269 tona hrane. Procjenjuje se da svaki stanovnik godišnje baci između četrdeset i šezdeset kilograma hrane, što je velika količina imajući u vidu ekonomske prilike i socijalne izazove u zemlji.
Nedovoljno pažljivo planiranje
Razlozi zbog kojih se hrana baca u BiH uglavnom su povezani s nedovoljno pažljivim planiranjem kupovine, manjkom svijesti o važnosti smanjenja otpada, neadekvatnim skladištenjem hrane zbog ograničenih kapaciteta u domaćinstvima, kao i tradicijskim običajima koji često dovode do pripreme prevelikih količina hrane, posebno za vrijeme svečanosti.
U poređenju sa svjetskim prosjekom, Bosna i Hercegovina se nalazi otprilike u sredini. Globalno se procjenjuje da se godišnje baci oko 1,3 milijarde tona hrane, što predstavlja oko trećine ukupno proizvedene hrane.
U razvijenim zemljama, poput Njemačke i Francuske, ljudi godišnje bace i do 90 kilograma hrane po osobi, dok u nekim afričkim i azijskim zemljama ta brojka zna biti znatno niža zbog drugačijih ekonomskih uslova. Međutim, u tim zemljama je veći problem gubitka hrane u lancu proizvodnje i distribucije.
Hljeb i mliječni proizvodi
Prema podacima UNDP-a, u Sarajevu se dnevno baci oko 500 tona hrane, što predstavlja više od 12% ukupnog dnevnog otpada na gradskom odlagalištu. Istraživanja iz 2023. godine, koja se još uvijek koriste kao relevantana, pokazuju da prosječno domaćinstvo u Bosni i Hercegovini sedmično baci oko 2,8 kilograma hrane, pri čemu su najčešće bačeni proizvodi hljeb i mliječni proizvodi.
S obzirom na ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini, gdje značajan dio stanovništva živi s ograničenim primanjima, bacanje hrane nije samo ekonomski, već i moralni problem. Smanjenje otpada od hrane može doprinijeti očuvanju okoliša i uštedama resursa, što je od velike važnosti za budućnost.
Strula kaže da je ključno raditi na edukaciji građana o planiranju kupovine i pravilnom skladištenju hrane, promovirati doniranje viškova hrane ugroženim zajednicama i podržavati lokalne inicijative koje se bave smanjenjem otpada hrane i redistribucijom viškova.