U Evropi, a posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, raste neprijateljstvo prema imigrantima. Istovremeno, najbogatije svjetske ekonomije očajnički traže strane radnike.
Ipak, migracija radne snage na globalnom nivou opada, iako se sve starija društva suočavaju sa sve većim nedostatkom radnika, pokazuje izvještaj Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), koji je prošlog mjeseca, kada je objavljen, u velikoj mjeri prošao nezapaženo, piše Deutsche Welle.
Takav trend započeo je mnogo prije ponovnog izbora predsjednika Donalda Trumpa, koji je tokom svoje uspješne predizborne kampanje, između ostalog, napadao imigrante. Prema OECD-u, organizaciji koja prati globalne ekonomske i socijalne politike, migracija radne snage u 38 zemalja članica pala je 2024. godine za više od jedne petine. Pad se manje pripisuje potražnji, a više rastućem političkom protivljenju imigraciji i strožijim viznim propisima u pojedinim industrijaliziranim zemljama. Istovremeno, privremena migracija radne snage nastavila je rasti.
Pad uzrokovan s nekoliko zemalja
„Veći dio pada stalne migracije radne snage može se pripisati promjenama politika u Ujedinjenom Kraljevstvu i na Novom Zelandu“, objašnjava za DW Ana Damas de Matos, viša analitičarka u OECD-u.
Na Novom Zelandu pad je povezan sa završetkom jednokratne, postpandemijske sheme boravka koja je omogućila trajno naseljavanje više od 200.000 privremenih migranata i članova njihovih porodica. Najveći jednokratni program boravka u toj zemlji istekao je u julu 2022. godine. Nakon Brexita, Ujedinjeno Kraljevstvo reformiralo je vizne propise za zdravstvene radnike, pooštrilo kriterije podobnosti poslodavaca i isključilo mogućnost dolaska članova porodice, što je dovelo do naglog pada broja zahtjeva za vize.
Prema OECD-u, zdravstveni sektor je posebno pogođen nedostatkom radne snage zbog ovih ograničenja. Seeta Sharma, stručnjakinja za migracije koja je radila kao savjetnica Ujedinjenih nacija, savezne vlade Indije i više indijskih saveznih država, smatra da su strožiji propisi za strane studente u Ujedinjenom Kraljevstvu kontraproduktivni.
„Put od univerziteta do posla sada je ograničen“, kaže ona za DW. „To će dovesti do pada broja upisa. Indijci, na primjer, više neće trošiti velike iznose na obrazovanje u inostranstvu ako nakon toga nemaju jasan put u karijeri.“
Izvještaj OECD-a pokazuje da je Indija, sa 600.000 doseljenika prošle godine, bila uvjerljivo na prvom mjestu među zemljama porijekla radnih migranata u zemlje OECD-a. Slijede Kina i Rumunija.
Tehnološki sektor trpi zbog američkih ograničenja
U SAD-u su, pod administracijom Joea Bidena, uvedena strožija ograničenja za takozvane H-1B vize, glavni program koji stranim stručnjacima u oblastima poput tehnologije, inženjerstva i medicine omogućava rad u toj zemlji. Trump je potom povećao troškove viza za poslodavce s 2.000 na 5.000 dolara, pa čak i do 100.000 dolara. Cilj mu je ograničiti mogućnosti stalnog naseljavanja u svim sektorima.
U Australiji su povećani pragovi plata koje kvalificirani radnici moraju imati da bi dobili vizu, dok su u Kanadi promijenjeni načini dolaska radnika na određeno vrijeme. Migracije povezane s radom naglo su pale i u nordijskim zemljama – Finska je, na primjer, zabilježila pad od 36 posto u odnosu na prethodnu godinu.
U Njemačkoj je broj stalnih doseljenika prošle godine pao za 12 posto zbog strožijih imigracijskih propisa koje je uveo još bivši kancelar Olaf Scholz. U zemlju je ušlo 586.000 stranih radnika, ali je broj osoba koje su došle s radnim vizama bio 32 posto manji nego godinu ranije. Te reforme dodatno je proširila aktuelna vlada kancelara Friedricha Merza.
Herbert Brücker, profesor ekonomije na Univerzitetu Humboldt u Berlinu, smatra da to stvara ozbiljne probleme za njemačku ekonomiju.
„Dugi niz godina Njemačka je imala korist od prosječne godišnje migracije od 550.000 ljudi“, ističe Brücker za DW. „Migracija nam je potrebna kako bismo nadomjestili radnike koji odlaze u penziju. Bez nje ne možemo održati stabilnu ponudu radne snage.“
Velika potražnja za migrantima u Evropi
Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, državljani zemalja izvan EU popunili su oko dvije trećine novih radnih mjesta stvorenih između 2019. i 2023. godine. To pokazuje koliko su Evropska unija i Evropa u cjelini već postale ovisne o stranim radnicima.
Na globalnom nivou, Međunarodna organizacija rada procijenila je da je 2022. godine bilo 167,7 miliona migrantskih radnika, što čini 4,7 posto ukupne svjetske radne snage. Više od dvije trećine njih živjelo je i radilo u zemljama s visokim prihodima.
Iako je 2024. zabilježen pad, globalna migracija radne snage i dalje je iznad nivoa prije pandemije. Međutim, izvještaj OECD-a pokazuje koliko se brzo migracija može zaustaviti zbog političkog otpora, koji je više potaknut strahom od ilegalne migracije nego ekonomskom potražnjom. Trumpova aktuelna agenda dodatno je pojačala taj trend nizom izvršnih naredbi usmjerenih na suzbijanje i legalne i ilegalne imigracije.
Privremene vize umjesto stalnog boravka
Iako je broj stalnih imigranata pao, privremena i sezonska migracija radne snage ostala je stabilna. To odražava sklonost vlada ka kratkoročnim programima koje mogu po potrebi proširivati ili ograničavati.
„Dovedimo ljude kada su nam potrebni i zatvorimo vrata kada nam više ne trebaju – ne želimo ih trajno u našoj zemlji“, sažima Sharma.
Sezonski i privremeni programi i dalje su traženi u poljoprivredi, sektoru njege i građevinarstvu, ali OECD upozorava da se sve češće koriste i za visoko kvalificirane radnike.
Birokratija zadržava migrante na slabije plaćenim poslovima
OECD poziva industrijalizirane zemlje ne samo da privuku više stranih radnika, već i da poboljšaju njihovu integraciju na tržište rada. Ključni faktori su učenje jezika, pristup socijalnim uslugama te priznavanje vještina i kvalifikacija.
Zbog sporih i birokratskih procedura priznavanja diploma, mnogi migranti rade poslove ispod svojih kvalifikacija, upozorava Brücker.
„Priznavanje diploma i stručnog obrazovanja traje godinama, što otežava dolazak kvalificiranih radnika“, kaže on. „Kao rezultat, trenutno nam nedostaje oko tri miliona radnika.“