April je za Sarajevo sudbonosan mjesec. Važni datumi zaokruženi su u tom proljetnom mjesecu, a jedan od njih je 5. april koji se zvanično obilježava kao početak opsade grada.
No, veliki glumac Izudin Bajrović u razgovoru za Raport kaže da se to, ako ga sjećanje služi, desilo dan ranije.
Naprasno je otkazna operska predstava
"Pripreme za sve to su krenule očigledno dosta ranije, jer naprasno je otkazana operska predstava koja je trebala biti održano to večer, 4. aprila, u Narodnom pozorištu Sarajevo. Jer većina tog ansambla je već bila napustila grad", prisjeća se Bajrović.
Uprava je tada, govori nam, odlučila da umjesto te zakazane operske predstava odigraju predstavu "Na Božijem putu" (Lejla)", koju je režirao Sulejman Kupusović.
"I mi smo odigrali tu predstavu, negdje od 19. 30 sati do 21 sat, koliko je trajala. Ja sam se vratio kući i znam da je tu noć krenulo granatiranje.
Moje sjećanje od tada pa do danas je uvijek vezano za 4. april kao početak... Opada je krenula ranije, jer se vjerovatno sve to izdešavalo na brdima, ali to gađanje grada je počelo 4. aprila 1992., a ne 5. aprila. Po meni bi bilo logičnije, ako me moje sjećanje dobro služi, a mislim da me služi da je to 4. april, da se obilježava. Krenulo je 4. aprila navečer", govori nam Bajrović.
Cijelo vrijeme opsade proveo je u Sarajevu, što je u dobroj mjeri oblikovalo njegov život.
"Uvijek postoje u životima ljudi ti neki prijelomni događaji, barem na ovim našim prostorima. Uvijek nešto računamo od prije toga ili nakon toga. Pa tako i život moj, a pretpostavljam i velikog broja ljudi koji su sve to preživjeli, dijeli se na tri dijela - prije opsade, opsada i nakon opsade. Da malo uprostim kako mi kažemo - prije rata i poslije rata.
Ali svakako da je to nešto što je neminovno utjecalo ne samo na nas kao ličnosti, nego na nas u potpuno obimu - fizički, psihički, vjerovatno i zdravstveno.
Vjerovatno svi mi koji smo to preživjeli u velikoj mjeri smo zaraženi PTSP-ijem i pokušavamo na razne načine da s protiv toga izborimo. Tako da jeste ostavilo veliki pečat na nas... Na mene sigurno, a pretpostavljam i na većinu ljudi koji su to preživjelo", iskren je Bajrović.
Očekivali smo nešto dobro
Govoreći o periodu nakon opsade kaže da smo se sigurno svi se nadali da će biti bolje kada se sve to završi.
"Očekivali smo nešto dobro. Ovo što nas je zadesilo bolje je od opsade, od rata je sve boje, ali sigurno nije idealno, sigurno nisu okolnosti kakve smo priželjkivali. Jer, sumnjam da nam je neko ponudio i rekao hoćete li ovako i ovako da bi mi rekli: 'Super, odlično'. Vjerovatno bi rekli: 'Ma ne pada mi na pamet da u svemu tome živim'.
Oblikovali su nam državu tako kako su je oblikovali, da teško može da funkcionira kao mjesto dobro za život čovjeka", ističe Bajrović.
On i njegova djeca ostala su u Sarajevu.
"Ali, evo borimo se, živimo, veliki broj ljudi je otišao ali je isto tako i značajan broj ljudi još uvijek tu i želi da ostane tu.
Okolnosti su kao pred Drugi svjetski rat, najbliže... Ali, dobro, historija čovječanstva je historija ratova, sukoba, patnji. Pa se tu ništa ne mijenja nikad", zaključuje on.
Od Muje Komadine do kralja Nikole
Unatoč svemu rečenom život ide dalje, pa tako i Bajrović radi punom parom.
Veoma je angažiran u BiH i jako tražen u regionu.
"Stalno sam u nekom procesu radnom. Trenutno završavam svoj dio posla u filmu i seriji "Trake", koje režira Dino Mustafić. Isto tako učestvujem u izvjesnom obimu u snimanju filma Jasmile Žbanić "Quo Vadis, Aida? - Dio koji nedostaje".
Za koji dan krećem u Hrvatsku gdje snimam film sa rediteljim Miroslavom Sikavicom. Igram u Narodnom pozorištu Mostar Mujagu Komadinu u Podgorici kralja Nikolu. Uvijek se nešto dešava.