Velika glumica Svetlana Ceca Bojković (78) radi punom parom i to joj godi. Nezaboravna Emilija iz "Boljeg života" na radost publike uživa u pozorišnoj igri i ne pomišlja na povlačenje.
Publika u Sarajevu će glumačku divu imati priliku gledati 16. aprila u Bosankom kulturnom centru sa predstavom "Ženski razgovori", koju igra s Vesnom Čipčić i Cacijem MIhailovićem.
Predstava je nastala po istoimenom tekstu Duška Radovića i na komičan način odgovara na pitanje kako izgleda muški svijet iz ženske perspektive analizirajući brojne situacije iz svakodnevnog života.
"Ženski razgovori" igraju se 42 godine
Ususret ponovnom dolasku u Sarajevo, jer je ova predstava i ranije gostovala kod nas, Svetlana Bojković u razgovoru za Raport kaže da ljudi vole ovu predstavu da gledaju i po više puta.
"Da bili smo već sa ovom predstavom. Pisao je naš Duško Radović, koji je bio divan pjesnik, novinar, književnik. Jako je duhovita i govori o tom vječnom muško-ženskom odnosu, nadigravanju i tako. Jako je duhovito, publika to prepozna, dopada joj se, prije svega tekst i interpretacija. Tako da mi to već jako dugo igramo. Nećete vjerovati već 42 godine.
To je izuzetno dug period. Da li se nešto u predstavi mijenjalo, prilagođavalo aktuelnom vremenu?
Uglavnom smo poštovali Duška Radovića, baš jesmo. Poneka bukvalno sitnica koja odnosila na današnje vrijeme.
Kada danas doživljavate Sarajevo?
Mi, nažalost, putujemo cijeli dan i onda igramo, pa spavamo, pa onda idemo dalje ili se vraćamo kući. Ne mogu vam reći da sam se nešto šetala Sarajevom, što mi je jako žao. Jer, jednostavno nema se vremena.
Kako se pripremate za taj napor, kako kažete samo putovanje i igranje predstave?
Da, napor je putovanje najveći. Jer mi idemo kolima. Utreniramo smo mi.
Normalno je da smo svi zabrinuti
Koliko pratite dešavanja - što u svijetu, što na ovim prostorima bivše Jugoslavije? Koliko to na Vas utječe?
Normalno je da smo svi zabrinuti, ali kako bih vam rekla da ne bismo poludjeli, dezorijentisani poslali, moramo nekako da se branimo od prevelikog utjecaja. Jer, pazite i mi smo samo jedanput na ovom svijetu, sad šta bude bit će. Čovjek mora da se bori da bi ostao normalan.
Kako se Vi borite?
Da vam kažem ja imam sreću što se bavim ovim poslom, zato što je to umjetnička oaza u kojoj čovjek pronalazi svoj mir i stabilnost. I to je velika sreća, ali mislim da se ne bavim ovim poslom ne znam kako bi bilo. Ali s druge strane, čovjek ne smije ni da misli toliko, takvo je vrijeme nastupilo da ne smiješ ni da misliš šta će biti sutra. Zato što je ovo sve jako gadno u cijelom svijetu.
Vi mnogo radite u pozorištu u Beogradu.
Imam predstave u raznim pozorištima, tako da sam jako zauzeta. To meni prija.
"Senke nad Balkanom"
U Srbiji se snima puno serija i filmova. Kako Vi stojite s tim?
Snima se jako mnogo, ali ima dosta i bezveznih stvari. Uvijek je to tako kad je hiperprodukcija, ima dosta nevrijednih stvari, ali desi se naravno i kvalitet. Rjeđe naravno. Ja nisam ništa u posljednje dvije godine snimala i nije mi nimalo žao. Jesam radila nešto malo doduše, u novoj sezoni serije "Senke nad Balkanom".
Nekako sada više radim u pozorištu i to mi je prijatnije. Prosto više volim tehnologiju rada u pozorištu, uvijek sam više voljela. Mada sam dosta i snimala.
Ono što Vas prati decenijama jeste "Bolji život". Kako Vi na to gledate - kao nešto dobro ili nešto loše?
To je tako, to je prosto tako. To je uvijek bilo tako i ostat će.
Šta Vas ispunjava još osim glume. Šta je ono što radite za svoju dušu?
Nemam ja vremena mnogo da se bavim nekim hobijima, jer sam stalno u poslu. Ali imam taj neki društveni život, imam prijatelje sa kojima se redovno družim, uvijek imamo šta da pričamo, da se žalimo na šta imam da se žalimo i da se smijemo kad je nešto smiješno.