Politika

Godinama je SDA u diplomatiju slala politički škart. Sad nam to dolazi na naplatu

Bosna i Hercegovina posljednjih mjeseci je možda u u najdubljoj i najopasnijoj političkoj krizi koja po prvi put nakon potpisivanja Dejtona prijeti suverenitetu države.

Sve je krenulo od tzv. Inzkovog zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida u Srebrenici i veličanje ratnih zločina, a kulminiralo odlukom Ustavnog suda BiH o šumama i imovini. Radikalizirani i politički kancerogeni Milorad Dodik krenuo je u totalni obračun sa državom na čijem čelu se faktički nalazi.

U Dodikovom sumanutom pohodu razvlašćivanja državnih institucija na teritoriji manjeg bh. entiteta RS ili kako to on naziva ‘vraćanja nadležnosti’ do sada nije naišao niti na jednu prepreku probosanskih snaga. Osim ‘oštrih’ saopćenja.

No, sudeći po reakcijama, BiH je jučer doživjela novi debakl.

Naime, Vijeće sigurnosti UN-a usaglasilo je blagu rezoluciju iz koje je izbačen OHR, bonske ovlasti, a visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt neće imati priliku svoj izvještaj predstaviti u New Yorku. Jedina, kako se to čini, pozitivna stvar jeste da se produžava mandat EUFOR-a u BiH što bi trebalo dati neku sigurnost u slučaju sukoba.

Prema informacijama koje su objavljene rezultat je to rusko-kineske ucjene prema SAD, Velikoj Britaniji i Francuskoj.

PROČITAJTE  Zvizdić razotkrio novu podvalu Milorada Dodika: Scenario je već viđen, evo šta pokušava da uradi

Uporedo s tim, u BiH se dešava svojevrsna diplomatska ofanziva koja ima za cilj skrojiti izmjene Izbornog zakona. Nosioci ovih aktivnosti su SAD i EU.

I sudeći prema reakcijama koje dolaze iz probosanskih stranaka i ta bitka je izgubljena. Kao opravdanje navodi se da su i posebni izaslanik SAD Matthew Palmer i predstavnica EU Angelina Einhorst igrači Dragana Čovića odnosno Milorada Dodika.

Kako smo došli u poziciju da svaku važnu diplomatsku bitku gubimo?

Naime, u bosanskohercegovačkoj političkoj zbilji nametnulo se pravilo da se u diplomatske misije uglavnom šalju ili stranački zaslužni uhljebi ili politički škart koji je smetao, sve u zavisnosti od destinacije. To pravilo, iz konteksta probosanske politike, nametnula je upravo SDA koja decenijama suvereno vlada državom i uglavnom svoje kadrove šalje u diplomatske misije.

Tako se tokom posljednih godina bh. javnost čudila raznim imenovanjima na ambasadorske funkcije, a samo posljednja dva primjera koja su neugodno iznenadila su imenovanje Senaida Memića za ambasadora u Maleziji i prijedlog da Abdulah Skaka bude ambasador u Kataru.

PROČITAJTE  Izetbegović: Rudarima se ne smiju smanjiti plate, ali se u isto vrijeme mora osigurati stabilnost energetskog sektora

Osim toga, bh. predstavnici posljednih godina u potpunosti su se izolarali od bilo kakvih pokušaja lobiranja, diplomatskog aktivizma ili čak protokolarnih posjeta državama koje bi mogla biti od koristi da jačanje države.

I dok su se predstavnici probosanske politike iz umišljenog konformizma koji im daje status žrtve smijali i raskrinkavali Milorada Dodika kako je ‘skršio’ 40 miliona na lobiranje u SAD, danas iz svojih zadimljenih kabineta prate putešestvije Željke Cvijanović po Washingtonu.

Dok se probosanska politika nada novim sankcijama Dodiku, koje bi ga eliminirale iz političkog života, on nastavlja provoditi ideju ‘nezavisne RS unutar BiH’, a još uvjek oslobođena sankcija Cvijanović direktno tu ideju obrazlaža i čini je razumljivijom za one koji bi trebali stati u zaštitu suverene BiH.

Tako se Cvijanović posljednih dana sastajala s kongresmenima, važnim činovnicima iz Pentagona.

A, isto tako je diplomatska snaga probosanskih snaga pala u minus pa dešavanje u Vijeću sigurnosti UN-a možemo samo posmatrati, nismo uspjeli osigurati da nam dođe ‘Palmer na strani BiH’.



Povezani postovi: