Nakon skandaloznog priloga RTRS o Bošnjacima koji kupuju stanove u Istočnom Sarajevu, društvene mreže preplavio je val satire, ironije i crnog humora. Građani su, umjesto straha i podjela koje je prilog pokušao proizvesti, odgovorili – ismijavanjem.
Prilog RTRS-a, u kojem se kupovina stanova od strane Bošnjaka predstavlja kao „opasan trend“ i navodni „strateški plan“, izazvao je brojne osude u javnosti zbog otvoreno diskriminirajućeg i fašizoidnog narativa. Posebne reakcije izazvale su izjave zvaničnika i sagovornika koji su problematizirali nacionalnu strukturu stanovništva, jezik koji bi djeca učila u školama i „prefiks“ Istočnog Sarajeva.
Umjesto da prihvate nametnutu atmosferu straha, korisnici društvenih mreža odlučili su sve okrenuti na šalu. Tako su se počele dijeliti satirične objave poput: „Otišao u Istočno Sarajevo da malo dahnem od Bošnjaka – kad tamo Ajvatovica“, ili „Gdje ćemo na džumu – hoćemo li u Spasovdansku?“.
Posebno su se dijelili izmišljeni oglasi i komentari u kojima se Lukavica opisuje kao novo „Bliskoistočno Sarajevo“, uz poruke poput: „Stan na dan, imaš popust ako si brat Musliman“, „Džemat Lukavica“, „Mevlud u Tomu“, pa čak i crnohumorne opaske da će „dženaza krenuti ispred porodičnog penthausa u Ulici cara Lazara“.
Jedna od fotografija koja je izazvala veliki broj reakcija prikazuje bilbord u Lukavici s bajramskom porukom, uz ironične komentare da „ne bi sjala ovako jako naša lijepa Lukavica“ da nema novih komšija. Druge objave parodirale su i političke manifestacije, pa se u šali pisalo da će „umjesto Baje Knindže za 9. januar pjevati Bilal Bosnić s pratećim horom“.
Ovakav odgovor društvenih mreža mnogi vide kao jasan znak da građani prepoznaju opasnost narativa koji stigmatizira ljude na osnovu imena, vjere ili mjesta stanovanja. Satira je, barem zasad, postala najsnažniji odgovor na pokušaje širenja straha i mržnje.
Dok RTRS-ov prilog pokušava problem privatne kupovine stanova pretvoriti u političko i nacionalno pitanje, reakcije s društvenih mreža pokazuju da veliki dio javnosti takvu retoriku ne shvata ozbiljno – već je doživljava kao apsurd vrijedan ismijavanja.