Današnja štampa na njemačkom jeziku se, između ostalih, bavi i temom – visoki predstavnik u BiH. Jedni komentatori upozoravaju na rat, drugi kažu da time eksperti sebi daju na važnosti.
„Izostao je ruski veto. Savjet bezbjednosti UN je u srijedu (03.11.) produžio mandat EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. Ali su Moskva i Peking spriječili da u Njujorku do riječi dođe civilni 'nadzornik' Dejtonskog mirovnog sporazuma, Nijemac Kristijan Šmit. On upozorava na raspad zemlje", piše Andreas Ernst, dobar poznavalac prilika na Balkanu u švajcarskom listu Noje cirher cajtung (NZZ).
Davanje na važnosti
Na početku teksta autor postavlja čitav niz pitanja: „Da li je ovo poraz Zapada? Približava li se BiH provaliji kako vjeruje Šmit? Da li se mora povećati broj evropskih trupa u zemlji i revalorizovati kancelarija visokog predstavnika (OHR) u Sarajevu kako to zahtijevaju trustovi mozgova?
Trezven pogled pokazuje: u igri je mnogo više uzbunjivanja, kojim „High Rep" i neki eksperti žele da sebi daju na važnosti. Oni iz iskustva znaju da se svijet za njih interesuje, kada galame o zlom vuku. A on se zove rat u Bosni", piše komentator NZZ-a.
Ernst ističe da je tačno i da se Zapad mora dogovoriti o novoj strategiji kako bi se na pravi način nosio sa riskatntim političarima poput Milorada Dodika. „Ovaj najmoćniji političar bosanskih Srba najavljuje da će povući Srbe iz armije te zemlje i osnovati sopstvene borbene snage. Zašto on to radi? Dodik muku muči sa padom sopstvene popularnosti u Republici Srpskoj, u kojoj žive većinski Srbi. Građani su ogorčeni zbog nepotizma i nesposobnosti državnih službi. Štete mu i dugodišnji nerazjašnjeni pravosudni sporovi. I zato uopšte ne čudi što Dodik igra na nacionalističku kartu i povećava ulog", piše Ernst i naglašava da je nacionalistička retorika uobičajena praksa po kojoj se vlada u ovoj multietničkoj zemlji.
„I to ne samo srpske, već takođe i bošnjačke (muslimanske) i hrvatske elite. Oni pokušavaju da stvore strah od drugih među svojim sljedbenicima, kako bi mogli lakše kontrolisati 'sopstvenu' nacionalnu grupu. Pri tom OHR nije ništa drugo do čista projekciona površina.
Nacionalistički političari Republike Srpske demoniziraju ga kao kolonijalni relikt, sa kojim zapadne sile žele da stvore centralnu državu u kojoj bi dominirali muslimani. Visoki predstavnik, s druge strane sebe vidi kao garanta posljeratnog poretka. No, nijedno nije tačno, ili nije više. OHR je već dugi niz godina politički beznačajan i u osnovi upravlja samo sobom. Dodikova reputacija snažnog čovjeka se hrani njegovim separatistčkim provokacijama, na koje pouzdano ljutito reaguju njegovi protivnici", piše komentator švajcarskog dnevnika i kaže da bi trebalo zapravo da se reaguje tek onda kada on zaista prekrši Dejtonski sporazum. „Ali onda strogim sankcijama. Zato je ispravno da EU i NATO ostanu vojno prisutni u zemlji. Za razliku do OHR-a trupe pružaju sigurnost, ukoliko bi stvari izmakle kontroli."
Međutim, građanski rat u Bosni i Hercegovini je danas jednostavno nezamisliv. Jer, krvoproliće do 1992-1995. je veoma prisutno u kolektivnom sjećanju, a svakodnevni zajednički život nacionalnih grupa u najvećoj mjeri protiče bez ikakvih problema. Ono što više uznemiruje je iseljavanje i činjenica da je u toj zemlji u proteklih 20 godina broj stanovnika opao 3,7 na 3,2 miliona."
Glavne uloge drame: srpski nacionalista, ruska vlada i nekadašnji njemački ministar
Drugačije na stvar gleda kolumnista uglednog njemačkog nedjeljnika Cajt (Die Zeit), koji kaže da bi ovaj put u Bosni i Hercegovini zaista moglo da dođe do prekretnice. Kolumnista Mihael Tuman piše da su glavne uloge u ovoj drami srpski nacionalista, ruska vlada i nekadašnji njemački ministar. Tuman piše da je glavni krivac za krizu Milorad Dodik, ali podsjeća da je taj čovjek nekad bio potpuno drugačiji. „Dodika sam prvi put sreo 1996. u Bijeljini. Taman je bio osnovao socijaldemokratsku partiju, koja je bila opozicija srpskom vođi i kasnije osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Dodik je tada bio istinska uzdanica. Danas je on nacionalista, koji poriče ono što je ranije govorio. Na primjer da je u Srebrenici 1995. počinjen 'genocid'. Dodik je karijeru napravio kao 'novi nacionalista'. I kao takav poseže sa svom moći."
Autor ističe kako Dodik već godinama napada zajedničke institucije BiH, direktno ili indirektno prijeti odcjepljenjem Republike Srpske, uništava zajedničko državno predsjedništvo, čiji je i sam član. „Želi da se ukine funkcija visokog predstavnika", piše i naglašava da tu sada u igru ulazi njemački ministar. Autor ističe da je Kristijan Šmit, koji je od 1. avgusta na funkciji visokog predstavnika, do 2017. bio ministar poljoprivrede u njemačkoj vladi, a zapravo mnogo duže političar koji se bavio pitanjima bezbjednosti u svojoj Hrišćansko-socijalnoj uniji (CSU).
Slučaj sporenja velikih sila
Kolumnista Tulman navodi da je to san srpskih nacionalista za koji su ratovali od 1992. do 1995, sve do genocida u Srebrenici. Dodaje da je upravo zbog tog koncepta i sklopljen Dejtonski mirovni sporazum i uspostavljena funkcija visokog predstavnika.
On na kraju svoje kolumne piše da „Kristijanu Šmitu u lice duva istočni vjetar". „Nekadašnji njemački ministar poljoprivrede je odjednom postao slučaj sporenja velikih sila. Pri tom se radi o mnogo više nego o njegovoj funkciji: o miru ili mogućem novom ratu u Bosni i Hercegovini."
