Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić oglasila se nakon tragične smrti mlade doktorice Azre Spahić kazavši kako je vrijeme da ustanemo protiv subkulture bahatosti i siledžijstva od koga u pravilu samo okrećemo glavu.
"Danas,
Nakon što je u našem gradu nasilno oduzet još jedan mladi život, Sarajevo u nevjerici tuguje.
Nakon što je uskraćena još jedna blistava budućnost, životna radost, ljubav, majčinstvo i sve što vaspitana i pristojna osoba može svojim radom i odricanjem zaslužiti, Sarajevo se u šoku pita zar ponovo?
I dok tako paralizovani iskrenim bolom i puni srdžbe od nemoći da nešto promijenimo, tražimo od svih zvaničnika da se poduzme sve što je zakonom dozvoljeno da spriječimo buduće tragedije, pokušajmo smoći snage i sami ustati protiv subkulture bahatosti i siledžijstva od koga u pravilu samo okrećemo glavu, iz straha, beznadežnosti i nepovjerenja u sistem", napisala je Karić.
Kaže da se svako od nas treba zapitati šta može promijeniti.
"Za našu Azru Spahić, koja je svoj život posvetila želji da pomaže drugima, nemoćnima, bolesnima, pomolimo se i nemojmo je zaboraviti.
Neka njena žrtva bude naša snaga da promjenimo ovaj svijet na bolje, onako kako je ona to željela da uradi. Budimo hrabri. To je naš dug prema njoj.
Zato ću se na kraju sjetiti legende o ptici koja pjeva samo jedan put u životu…
"Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, ljepše nego bilo koji drugi stvor na ovoj zemlji.
Od trenutka kad napusti gnijezdo, ta ptica traži trnovito drvo i nema mira dok ga ne nađe.
Uvuče se među njegove divlje isprepletene grane i pjevajući nabode svoje tijelo na najduži i najoštriji trn.
Dok umire, njena bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe.
Cijena te predivne pjesme je život, ali čitav svijet zastaje da sluša, a Bog na nebu se osmjehuje…
jer ono najbolje što postoji može se dobiti samo po cijenu velike boli…”
Ne zaboravimo nikada našu Azru Spahić", napisala je Karić.
