Na vijest o agresiji na Bosnu i Hercegovinu u proljeće 1992. godine mnogi Krajišnici, zaposleni u inostranstvu, napustili su poslove, a neki od njih i porodice, kupili od svoje ušteđevine oružje i opremu, vojnički se organizirali i došli braniti domovinu.
Nakon uspješnih borbi za deblokadu Goražda i oslobađanja Trnova, 7. brigada, u narodu prozvana kao Krajiška, početkom septembra stigla je u ispomoć braniocima Jajca, gdje se već nalazila jedna druga krajiška dobrovoljačka jedinica – 1. Krajiški bataljon.
Sedmom brigadom komandovao je Fikret Čuskić koji je s jajačkim Štabom Teritorijalne odbrane procijenio stanje i mogućnosti dalje odbrane Jajca u zimskim uslovima koji su ubrzo očekivali branioce.
Procijenili su da je nužno osloboditi sela Kokiće i Grdovo, potom Šeriće, Bukovicu i Ćusine kako bi se prije zime otvorio logistički put Jajce-Skela-Krezluk-Karaulska gora-Karaula-Turbe-Travnik.
Ujutro 5. septembra 1992. godine borci 7. brigade, predvođeni vodičima iz Kokića, u briljantnom napadu oslobodili su Kokiće i Grdovo.
Neprijatelju su nanijeli velike gubitke u živoj sili, a trinaest su ih i zarobili. Kasnije su razmijenjeni. U Grdovu su Krajišnici zarobili ogroman ratni plijen koji su izvukli u Travnik.
Dvadeset i devet godina kasnije, grupa boraca 7. brigade predvođena generalom Fikretom Čuskićem posjetila je Jajce, Kokiće, Grdovo, Dogane… Krajiške goste iz Cazina, Bužima, Velike Kladuše, Prijedora, Ključa…dočekali su načelnik općine Jajce Edin Hozan, ministar privrede SBK Nisvet Hrnjić, poslanik u federalnom parlamentu Bajro Makić, ratni komandant Dnolučkog odreda Nazif Kahrić i drugi ugledni Jajčani.
S gostima iz Krajine stigao je i gradonačelnik Cazina Nermin Ogrešević sa svojim najbližim saradnicima u namjeri da obiđe mjesta u kojima su se borili njegovi Cazinjani.
General Čuskić zahvalio se načelniku Hozanu i Jajčanima na izvanrednoj organizaciji posjete, te gradonačelniku Ogreševiću i načelniku Dautoviću koji su odvojili svoj slobodan dan i priključili se posjeti Jajcu i Kokićima.
