Naučnici su po prvi put „čuli“ električno pražnjenje nalik munji na Marsu. NASA-ina svemirska letjelica MAVEN, koja se nalazi u orbiti oko Crvene planete, zabilježila je neobičan elektromagnetski signal još 21. juna 2015. godine. Međutim, nova analiza pokazuje da signal odgovara tzv. „zviždaču“, odnosno raspršenom radio signalu koji nastaje kada munja emituje elektromagnetsko zračenje kroz planetarnu ionosferu.
Ovo otkriće potvrđuje da električna pražnjenja zaista postoje u atmosferi Marsa, te da način na koji njihovi radio talasi putuju kroz plazmu slijedi ista fizička pravila koja oblikuju signale munja na Zemlji, sugerira istraživanje objavljeno u časopisu Science Advances.
Munja nastaje kada turbulentni uslovi u atmosferi pomjeraju čestice, stvarajući naboj koji se konačno isprazni kao snažan električni udar. Na Zemlji se taj proces najčešće veže uz oblake vodene pare, ali Mars ima vrlo malo vode u atmosferi. Ipak, vlaga nije nužna za taj proces. Činjenica da pražnjenja bjesne u golemim oblacima pepela koje izbacuju vulkani pokazuje da su i suhi uslovi dovoljni za pojavu munja.
Na Marsu bi snažne pješčane oluje, koje pomjeraju čestice pijeska, mogle generisati električna pražnjenja slična onima na Zemlji.
Munja emituje elektromagnetsko zračenje koje se proteže od radio talasa vrlo niske frekvencije pa sve do X-zraka. Niskofrekventni talasi šire se kroz ionosferu kao talasi plazme duž magnetskih linija, dok visokofrekventni talasi putuju brže. To stvara opadajući ton kada se podaci pretvore u zvuk, zbog čega je signal dobio naziv „zviždač“.
Iako Mars nema globalno magnetsko polje, lokalna magnetska područja u kori omogućavaju ovim talasima da se šire.
František Němec s Karlovog univerziteta u Češkoj i njegov tim analizirali su 108.418 snimaka plazma talasa koje je snimila letjelica MAVEN. Jedan događaj se posebno istakao – snimljen je na visini od 349 kilometara na noćnoj strani Marsa. Signal je trajao svega 0,4 sekunde, opadao je u frekvenciji i bio je deset puta jači od pozadinske buke.
Modeliranje je pokazalo da je energija izvora vjerovatno uporediva sa snažnom zemaljskom munjom. Ovakva detekcija je rijetka jer zahtijeva specifične uslove: vertikalno magnetsko polje, noćnu stranu planete i slabiju ionosferu.
Rezultati sugerišu da munje na Marsu mogu biti češće nego što se ranije mislilo. Neka laboratorijska ispitivanja nastanka života pokazala su da električna pražnjenja mogu podstaći formiranje ključnih organskih molekula. Ovaj proces, sličan munjama, mogao je pomoći pokretanju prebiotičke hemije na ranoj Zemlji, a možda i na Marsu.