U Starom Egiptu korišten je mehanički sofisticiran alat za bušenje mnogo ranije nego što se ranije mislilo. To je pokazala nova studija naučnika s Univerziteta Newcastle i Akademije likovnih umjetnosti u Beču.
Istraživači su ponovo ispitali mali predmet od legure bakra, iskopan prije jednog stoljeća na groblju u Badariju, u Gornjem Egiptu, te zaključili da je riječ o najstarijoj identificiranoj rotacionoj metalnoj bušilici iz Starog Egipta. Nastala je i korištena u predinastičkom periodu, u kasnom 4. milenijumu prije nove ere, prije uspona prvih faraona, saopćio je Univerzitet Newcastle.
Artefakt (koji ima kataloški broj 1924.948 A u Museum of Archaeology and Anthropology, University of Cambridge) pronađen je u grobu 3932, u kojem je bio sahranjen odrasli muškarac. Kada je prvi put opisan 1920-ih godina, artefakt, dug svega 63 milimetra i težak oko 1,5 grama, predstavljen je kao „malo bakreno šilo, oko kojeg je namotan kožni remen“. Ta kratka bilješka lako je bila zanemarena, pa je predmet decenijama privlačio vrlo malo pažnje.
Međutim, pod uvećanjem istraživači su otkrili da alat pokazuje karakteristične tragove habanja koji odgovaraju bušenju: fine brazde (strijacije), zaobljene ivice i blagu zakrivljenost na radnom kraju. Sve ove karakteristike ukazuju na rotaciono kretanje, a ne na obično probadanje.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Egypt and the Levant, također je opisalo šest namotaja izuzetno krhkog kožnog remena. Istraživači tvrde da je riječ o ostatku tetive luka korištene za pokretanje lučne bušilice, drevnog ekvivalenta ručne bušilice, u kojoj se kanap obmotan oko osovine pomjera naprijed–nazad pomoću luka kako bi se burgija brzo okretala.
"Stari Egipćani poznati su po kamenim hramovima, oslikanim grobnicama i blistavom nakitu, ali iza tih dostignuća stajale su praktične, svakodnevne tehnologije koje rijetko preživljavaju u arheološkom zapisu. Jedan od najvažnijih alata bila je bušilica: alat koji se koristio za bušenje drveta, kamena i perli, omogućavajući sve, od izrade namještaja do proizvodnje ukrasa", rekao je dr Martin Odler, gostujući saradnik na Fakultetu za historiju, klasiku i arheologiju, Univerziteta Newcastle i glavni autor studije.
"Ova ponovna analiza pružila je čvrste dokaze da je ovaj predmet korišten kao lučna bušilica, što je omogućavalo brže i kontroliranije bušenje nego jednostavno guranje ili ručno okretanje alata nalik šilu. To sugerira da su egipatski zanatlije ovladali pouzdanim rotacionim bušenjem više od dva milenijuma prije nekih od najbolje očuvanih kompleta bušilica", dodao je.
Lučne bušilice dobro su poznate iz kasnijih perioda egipatske historije, uključujući sačuvane primjerke iz Novog kraljevstva (sredina i kraj 2. milenijuma p. n. e.), kao i prizore iz grobnica koji prikazuju zanatlije kako buše perle i drvo. Te grobnice nalaze se na današnjoj zapadnoj obali Luksora.
Hemijska analiza tima, provedena pomoću prenosne rendgenske fluorescencije (pXRF), otkrila je da je bušilica napravljena od neobične legure bakra.
"Bušilica sadrži arsen i nikl, uz značajne količine olova i srebra. Takav sastav dao bi tvrđi i vizuelno prepoznatljiviji metal u poređenju sa standardnim bakrom. Prisustvo srebra i olova može ukazivati na namjeran izbor pri izradi legura i, potencijalno, na šire mreže razmjene materijala ili znanja koje su povezivale Egipat s širim drevnim istočnim Mediteranom u četvrtom milenijumu prije nove ere", rekao je Jiří Kmošek, koautor studije.
Studija, povezana s projektom EgypToolWear, također ističe da muzejske zbirke i dalje mogu biti izvor velikih otkrića. Ispostavilo se da mali predmet, iskopan davno i opisan u samo jednoj rečenici, čuva ne samo tragove rane obrade metala, već i rijedak dokaz organskog materijala koji pokazuje kako se alat zapravo koristio.