Kina je izgradila skoro 400 pritvornih kampova u regiji Xinjiang, a izgradnja desetaka još trajat će najmanje dvije godine iako kineske vlasti navode kako se smanjije njihov sistem „re-edukacije“, ustanovila je australska organizacija na koju se poziva britanski Guardian.
Mreža kampova na kineskom dalekom zapadu, gdje se pritvaraju Ujguri i pripadnici drugih muslimanskih manjina, uključuje i 14 koji se i dalje grade, pokazuju satelitski snimci koje je dobio Australski institut za stratešku politiku (ASPI).
Ukupno je ASPI identificirao 380 pritvornih centara uspostavljenih u ovoj regiji od 2017. godine i među njima raznih oblika, od kampova za re-edukaciju sa najslabijom sigurnosti do utvrđenih zatvora.
Guardian navodi kako je to za 100 više od ranijih istraga i analitičari vjeruju kako su sada potvrdili postojanje većine pritvornih centara u regiji.
„Dokazi iz ove baze podataka pokazuju kako su se, uprkos tvrdnjama kineskih vlasti da se smanjuje broj ljudi u kampovima, nastavile stalne investicije u izgradnju novih pritvorskih jedinica tokom 2019. i 2020. godine“, ističe istraživač ASPI-ja Nathan Ruser.
Ove informacije, zajedno sa koordinatama pojedinih kampova, objavljene su javnosti u bazi podataka kojoj se može pristupiti preko interneta - Xinjiang Data Project.
Kampovi su indentificirani prema izjavama onih koji preživjeli boravak u njima, zatim preko ostalih projekata za praćenje pritvora, te uz pomoć satelitskih snimaka.
Iz ASPI-ja navode kako su noćni snimci bili naročito korisni jer su tražili prostore koji su osvjetljeni u posljednje vrijeme izvan gradova; često su ove lokacije bile mjesta novih centara, a dnevni snimci su potom davali jasnu sliku izgradnje.
Mnogi od centara su blizu industrijskih zona i postoje mnoge priče i glasine kako se neki zatvorenici koriste u prisilnom radu, navodi Guardian.
Zvanični Peking tvrdi kako se ne krše ljudska prava u Xinjiangu. Kineske vlasti su u početku negirale postojanje pritvornih kampova, da bi ih potom opisivale kao mjesta za poslovnu obuku i programe re-edukacije kako bi se umanjilo siromaštvo i prijetnja od terorizma.
Prošle godine je viši zvaničnik tvrdio kako se većina ljudi iz kampa „vratila u društvo“. Međutim, Kina ne dozvoljava novinarima, aktivistima za ljudska prava niti nezavisnim diplomatama pristup kampovima, a posjetitelji regije se susreću sa jakom prismotrom.
Većina informacija o kampovima i široj državnoj kampanji protiv muslimanskih manjina u regiji dolazi od onih koji su preživjeli kampove i prebjegli van Kine, zatim dokumenata kineskih vlasti koji su „procurili“, te satelitskih snimaka koji su potvrdili lokanciju i postojanje kampova.
Ljudi su bili na meti zbog „prekršaja“ trivijalnih kao što je posjedovanje Kur'ana ili odbijanje svinjskog mesa. Prijavljena zlostavljanja uključuju proizvoljne pritvore, mučenje i nepružanje ljekarske pomoći u kampovima, kao i prinudnu kontrolu trudnoće.
Guardian nastavlja kako su ujgurske porodice primorane primiti u domove kineske zvaničnike da žive sa njima kao „rođaci“, u sklopu složenog sistema prismotre koji također prati ljude na internetu, kao i uz pomoć velike mreže kamera na javnom mjestima.
Najveći kamp koji je dokumentiran zove se Dabancheng i nalazi se blizu regionalne prijestolnice Urumqija. Tokom posljednih građevinskih zahvata pokrio je više prostora i sada se u njemu nalazi skoro 100 građevina.
