Mostar je grad na listi za svakog turista u Bosni i Hercegovini. Njegov Stari grad karakteriziraju predotomanske, istočnootomanske, mediteranske i zapadnoevropske arhitektonske karakteristike i obnovljeni Stari most koji datira iz 1459. godine pod oznakom UNESCO.
Svakog proljeća i ljeta Stari grad posjećuju desetine hiljada izletnika i backpackeri, a ipak samo 10 minuta udaljena, na zapadnoj strani grada, još je jedna jednako važna historijska znamenitost koja je napuštena i djelimično uništena, na koju se malo turista odluči posjetiti. Ovako počinje tekst o Mostarskom partizanskom groblju britanski Guardian.
'Život pobjeđuje smrt' - poruka arhitekte Bogdanovića
Izgrađeno između 1959. i 1965. godine, Partizansko spomen groblje je park posvećen onima koji su poginuli kao jugoslovenski partizani protiv Nezavisne Države Hrvatske – marionetske države nacističke Njemačke i fašističke Italije. Sagradio ga je i projektirao poznati arhitekta Bogdan Bogdanović, a uvršten je kao nacionalni spomenik i nekada je bio označen kao dragulj Mostara.
Bogdanović je dobio narudžbu za izradu desetina spomenika i spomen-obilježja širom Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Njegovi spomenici bi se uklopili u pejzaž, ponekad preuzimajući i postajući sam pejzaž. Njegova osnovna poruka u radu bila je “život pobjeđuje smrt”; njegove strukture su zamišljene kao javni parkovi, mjesta svakodnevnog života koji spajaju žive i mrtve.
'Grad mrtvih' okrenut prema 'gradu živih'
Bogdanović je kombinirao svoja iskustva nadrealizma sa historijom arhitekture i antropologijom da bi stvorio apstraktne spomenike aluzivnih organskih oblika sa referencama na kosmos i budućnost. Svaki njegov spomenik izgrađen je sa namjerom da označi zajednički početak svih etničkih grupa koje su činile Jugoslaviju. Partizansko memorijalno groblje bilo je njegov najpoznatiji i najistaknutiji dizajn, krajolik brda koji je eksplicitno zamišljen kao “grad mrtvih” okrenut prema “gradu živih” kako bi podsjetio Mostar na žrtve.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Mostar je bio poznat kao Crveni grad zbog svog posebno snažnog otpora koji su pružali borci srpske, hrvatske, muslimanske, jevrejske i druge nacionalnosti, piše Guardian. Većina partizana koji su poginuli u akciji bili su vrlo mladi, a spomenici su obilježeni na kamenju dizajniranom kao posječeno drveće koje simbolizira palu mladost.
U martu 1992. na groblje je ispaljena granata, a zvuk je odjeknuo gradom kao upozorenje, označavajući nadolazeći rat u Bosni, rat koji će još jednom opustošiti i podijeliti grad Mostar. Trideset godina nakon završetka borbi, grad je i dalje podijeljen. I kao i Mostar, nekropola dijeli mišljenja i postala je ogorčeno ideološko bojno polje.
Sead Đulić: Ovo je naš Kip slobode
Sead Đulić, pozorišni reditelj i čelnik Nacionalnog udruženja antifašista, uvijek je prvi u redu da brani mjesto. On tvrdi da je nekropola više od groblja: „Ovo je naš Kip slobode, naš slavoluk, naš Tadž Mahal. To je praznik života i Mostara. Izgrađen je kao grad mrtvih koji odražava grad živih za grad koji je toliko izgubio.”
Danas vrlo mali broj stanovnika Mostara posjećuje groblje. Žale se da je mjesto preplavljeno mladima koji piju i drogiraju se i da je to opća rana na očima. Neki stanovnici i političari bi više voljeli da spomen park nestane, tvrdeći da je to komunistička relikvija iz prošlosti, a ne dio "njihove historije". Kada Đulić i drugi antifašisti posjete mjesto na polaganju cvijeća, potrebna im je policijska zaštita, jer je na dane komemoracije bilo sukoba sa desničarskim grupama.
“Može biti opasno čak i govoriti o nekropoli sada, a ne posjetiti je”, objašnjava on.
Neofašisti vandaliziraju mjesto s kukastim krstovima
Posljednjih nekoliko godina neofašisti postupno vandaliziraju mjesto s kukastim krstovima i simbolima ustaša – hrvatske nacističke marionetske države tokom Drugog svjetskog rata. Hrvatska katolička crkva također je stala na stranu, tvrdeći da im je zemljište na kojem se nalazi partizansko groblje pogrešno oduzeto kasnih 1960-ih i poričući da na tom mjestu ima ljudskih ostataka.
Posljednji veliki napad na groblje bio je u junu 2022. godine. Tada je razbijeno na stotine kamenih cvjetova na kojima su bila imena antifašističkih boraca. Njihova mjesta rođenja, mjesta i godine u kojima su pogubljeni.
Na ulaznim stubovima sprejom je iscrtan kukasti krst. Gradonačelnik Mostara Mario Kordić opovrgava tvrdnju da su napade organizirale lokalne fašističke grupe i umjesto toga za vandalizam okrivljuje pojedince. Lokalna policija je saoćila da nema svjedoka, tako da nisu bili u mogućnosti da istraže napad iz juna 2022. godine. Neki u gradu tvrde da je neaktivnost policije dio problema i dokaz da su u igri šire političke snage.
Mala grupa aktivista bori se za zaštitu historije
Mala grupa stanovnika, arhitekata i aktivista u Mostaru sada se bori za zaštitu nekropole i njene historije za buduće generacije. U martu 2023. godine, lokalna arhitektica Senada Demirović i njena organizacija Urban House IDEAA uspješno su postavili inicijativu za Partizansko memorijalno groblje. Ono će biti uvršteno među sedam najugroženijih spomenika i lokaliteta baštine u Evropi. U okviru grupe kulturne baštine Europa Nostra kao pokušaj privlačenja međunarodne pažnje i mogućeg spasavanja u posljednjem trenutku.
Međutim, suočeni sa nedostatkom političke volje i finansiranja, teškim životnim uslovima širom Bosne i Hercegovine nakon rata 1990-ih i strahom od zastrašivanja u podijeljenom gradu, branioci groblja suočeni su sa teškom borbom.
Marina Mimoza, lokalna umjetnica, želi ovu priču odvojiti od politike. Ona posmatra memorijalno groblje jednostavno kao jedno od najvećih dela land arta u zemlji. Kao dio svoje instalacije, noću osvjetljava mjesto svijećama. Ona kaže: „Ovo mjesto uvijek posmatram izvan političkog konteksta. Htjela sam učiniti nešto jednostavno i spontano sa svjetlom – podsjetiti Mostarce na ljepotu ovog mjesta.”
