Na komemoraciji Halidu Bešliću u Narodnom pozorištu Sarajevo obratio se i Emir Hadžihafizbegović.
"Dino, Sejdo, djeco, Maida… saučešće i bašumsagosum, kao i svim prijateljima Halida Bešlića. Kažu da su riječi majka i sloboda najspominjanije u književnosti. I onda su jednom Kreležu pitali šta je za vas pojam ljudske slobode, on je rekao oslobađanje od predrasude. Testament koji je Halid ostavio iza sebe je da živimo bez predrasuda, jer onaj koji ima predrasude je u kavezu, a onaj koji nema je albatros koji leti od Mašrika do Magriba.
Znao sam ga 45 godina, to sam naučio od njega da živim bez predrasuda. To je supstrat Bosne. Ako imaš predrasudu život ti je pakao, ako nemaš život ti je lijep", rekao je Hadžihafizbegović.
Kazao je kako se ljudi dijele na razne kategorije, one koji vole džez ili sevdah, one koji vole planinski ili morski turizam, a da je generalna podjela na nerealizirane i realizirane.
"To nije pitanje obrazovanja. Čoban može biti realiziran čovjek, a ja sam upoznao duple doktore nauka koji to nisu. To je pitanje duhovne vertikale. Mi danas ispraćamo jednog realiziranog čovjeka, oca, supruga, djeda, tetka… Ode on na neki drugi, bolji svijet. Kada bih morao u znaku jednačine reći Halid Bešlić jest jednako šta, a da je jedna riječ, ja bih rekao Bosna, a u Bosni je sadržan konglomerat raznih karakternih osobina. Ne postoji zemlja na svijetu koja ima oblik ljudskog srca, osim Bosne", istakao je Hadžihafizbegović.
Kaže da su njegova velika bol za Halidom sjećanja, ali i stigmtiziranje sjećanja na zemlju u kojoj su nekada živjeli i realizirali se.
"Jučer kao da su ljudi uzeli zraka, jer kao bogohulno je spomenuti prošlo vrijeme. Ne postoji embargo na uspomenu, ona je naše vlasništvo i s njom radimo šta hoćemo. Za Halidom ne žali regija, nego žale narodi bivše Jugoslavije, to nije sramota reći. Smeta mi jako ta podvala da je Halid mirio ljude u regiji, nije istina. Oni koji su dolazi na njegove nisu se svađali. Halidovom smrću dunjaluk je izgubio, ahiret je dobio, rekao je na kraju Emir Hadžihafizbegović.