Halid Bešlić, ljudska gromada i muzička legenda, ispraćen je danas u vječnost. Dostojanstveno i sa ogromnom količinom ljubavi - baš onako kako je živio godine koje su mu date na ovom svijetu. Cijeli svijet gotovo se digao i sa pjesmom i suzama oprostio se od bh. velikana.
Plakali su i veliki i mali, i komšije i susjedi...
Plakali su i veliki i mali, i komšije i susjedi, i staro i mlado, i znani i neznani, ljudi od zanata kao i ljudi od pera.. Svi... Dokaz je to koliko je Halid bio veliki i šta je posijao na ovom prolaznom svijetu. Rijetko kad je djelo golemo kao čovjek koji je ga je stvorio i obratno. Kod Halida je i to bio slučaj.
Posljednji koraci odjekuju na Barama, ljudi odlaze, Halid je ostao u svom vječnom počivalištu. A opet ne možemo još vjerovati da ga nema. A nema ga.
Bio je beskrajno dobar, human, volio je sve ljude. Njegova duša bila je beskrajna, ni od koga glavu okretao nije, podjele nije priznavao - prezirao ih je. Volio je svoju Bosnu, a cijeli svijet je bio njegov, porodica mu je bila svetinja...
Halid će sada sve odozgo posmatrati
Svi će tako jednoga dana doći na red, jer - rodiš se i umreš. A šta ćemo s onom crticom između. Halid nam je pokazao da ta mala crta može biti cijeli svijet, dunjaluk, univerzum...
Mi smo ostali još na ovom svijetu, a Halid će sada sve odozgo posmatrati. Bilo bi mu sigurno drago da smo nešto naučili proteklih dana i da smo barem malo postali bolji ljudi.