"Da li biste vi išli u rat da se borite na prvoj liniji? Da li biste poslali svoje dijete u rat da se bori na prvoj liniji? To su osnovna dva pitanja za svakoga ko smatra da mir nije pravo rješenje."
Na ovaj način su organizatori na čelu sa direktorom i rediteljem Harisom Pašovićem najavili sedmo izdanje Sarajevo Festa, koji počinje u petak, 5 septembra, i završava se 19. septembra.
Publika će moći uživati u vrhunskim pozorišnim produkcijama iz BiH, Srbije, Slovenije, Grčke i Njemačke, a moto ovogodišnjeg festivala je „Mir“ u sklopu kojeg će biti organizovani forumi za mlade, predstave, diskus paneli i izložbe.
O svemu tome 48 sati pred početak 7. Sarajevo Festa, kada se vrše posljednje pripreme i kada se uzbuđenje bliži vrhuncu, Haris Pašović govorio je ta Raport.
Bilo bi pogrešno prepustiti se strahu i depresiji
U kakvom raspoloženju dočekujete 7. Sarajevo Fest?
Raspoloženje mog tima i moje je odlično, jer treba da dočekamo goste i publiku, a to je uvijek vrlo lijepo. Istovremeno, loše je političko i ekonomsko stanje kod nas; a ratovi u Gazi, Ukrajini i Sudanu, užasni su, i proizvode veliko uznemirenje u svijetu i u našoj zemlji.
Ipak, bilo bi pogrešno prepustiti se strahu i depresiji, ili pobjeći od realnosti u neku instagramsku fantaziju lažnog luksuza i kvazi-glamuroznog svijeta. Ja vjerujem u trezvenost i razboritost. Kritičko mišljenje je osnova tog zdravorazumskog pristupa. To je, zapravo, analitički uvid u stvarnost, utemeljen na činjenicama, a ne na ličnim ili ideološkim željama ili pristrasnostima.
Ove godine ste pripremili sjajan program sa predstavama koje progovaraju o najvećim ranama današnjice - Gazi (Inkubator), našim ratnim ranama (Boško i Admira), podjelama, smrti i ljubavi (Tebe ljudi duša moja) i naravno Ukrajini (priča o plakatu 7. Sarajevo Festa)...
Nabrojali ste neke od vrhunaca ovogodišnjeg Sarajevo Festa. Predstavu „Inkubator“ režirao je jedan od najtraženijih evropskih reditelja, Oliver Frljić, koji je poznat to svojoj beskompromisnosti. Ova njegova predstava o izraelskoj agresiji na Gazu, dramatičan je i emocionalan poziv na humanost i pravdu. To je toliko oštra predstava, da su mnogi direktori zapadnih festivala rekli Oliveru da ne smiju da je pozovu na svoje festivale. Predstava „Boško i Admira“ je pogled mladih evropskih umjetnika na opsadu Sarajeva. Ova predstava nas odjednom probudi i shvatimo da postoji nekoliko poslijeratnih generacija za koje je rat u BiH veoma daleka prošlost. „Tebe ljubi duša moja“ je predstava o istinitoj priči iz moje porodice, o ljubavi dvoje mladih ljudi čije se porodice, različitih nacionalnosti, protive njihovoj vezi. O Ukrajini govori predstava naše glumice Maje Zećo i ruskog muzičara, disidenta, Romana Stolyara, „Libera me.“
Također, na plakatu je mlada Ukrajinka, Jana Zelevska, koja je bila pilot dronova u ukrajinskoj odbrani, kada je teško ranjena u ruskom napadu. Još bih izdvojio tri predstave: „Tri stare dame beru koprivu,“ nevjerovatno nježnu grčku predstavu o ženama i starosti; zatim beogradsku „Moje pozorište,“ i regionalnu koprodukciju „Svijet mogućnosti“ o životu osoba sa autizmom i cerebralnom paralizom i njihovih porodica i terapeuta.
Moto ovogodišnjeg izdanja je „Mir“ koji, nadam se da uveliko griješim, ali kao da čovječanstvu izmiče iz ruku. Koliki je utjecaj i glas teatra u ovakvim okolnostima?
Mir se ne događa sam od sebe. Mir se gradi, to je projekat u kojem mora da učestvuju svi građani, a prije svega politika, mediji, obrazovanje i kultura. Ove godine se navršava 30 godina mira u Bosni i Hercegovini. To je veliko dostignuće, koje mi kao društvo podcjenjujemo. Već nekoliko generacija se rodilo u miru, za njih je rat prošlost koja se tiče njihovih roditelja i nana i djedova, ali oni sami imaju potpuno drugo iskustvo.
Mi ne možemo uticati na mir na dalekim ratištima. Ali mi možemo mnogo da uradimo na građenju mira u Bosni i Hercegovini. O miru treba da se govori, u medijima, u školama, u porodicama, a posebno u politici. Naši političari ne slave mir, oni ne slave ni demokratiju, ni slobodu. Zadatak je medija, umjetnosti i kulture je da grade mir, jer vi i mi imamo javni glas i dopiremo do mnogih ljudi.
Kako je ovako impozantan i bogat program bilo pripremiti, dovesti u Sarajevo i što je najvažnije pitanje današnje kulture – finansirati?
Jao!! - to je najiskreniji odgovor! Uprkos velikom prošlogodišnjem uspjehu Sarajevo Festa, Ministarstvo kulture Kantona Sarajevo nam je ove godine smanjilo grant za 40 %. Srećom, ministrica Sanja Vlaisavljević i Ministarstvo kulture FBiH nas je ove godine podržalo bitno značajnije u odnosu na prošlu godinu, i zajedno sa Gradom Sarajevo i Turističkom zajednicom KS i stranim partnerima (UNESCO, Francuski institut, Goethe Institut) , omogućilo da sklopimo festival.
Sarajevo jeste slobodno od fašizma
Festival zatvara Vaša predstava „Oslobođenje Sarajeva“. Koliko je Sarajevo danas slobodno?
Sarajevo jeste slobodno od fašizma. U današnje vrijeme kada u mnogim zemljama, ekstremna desnica preuzima inicijativu, Sarajevo zadržava slobodu i raznolikost.
„Oslobođenje Sarajeva“ govori o pobjedi nad fašizmom prije 80 godina, i to jeste jubilej koji je važan i koji nas opominje da je bilo vrijeme kad je Sarajevo bilo okupirano.
Na koncu Vas moram pitati gdje je uopće danas kultura i pozorište u kontekstu dešavanja u našem regionu, a naravno i svijetu?
Veoma daroviti ljudi u Sarajevu i cijeloj BiH, vrlo su često pod finansijskim pritiskom, a ponekad i ideološkim i političkim. Ako Sarajevo hoće da ostane grad, i ako narodi u BiH – Bošnjaci, Srbi i Hrvati žele da budu relevantni evropski narodi, ključno je da se kultura razvija slobodno i da ima odgovarajuće uslove.