mrcvarenje

Helikopter OSBiH: Selo gori, a politika mjeri čiji je (ego) veći

Sezona požara, sad već tradicionalno, je i sezona političkog mrcvarenja i prepucavanja, a središnja tema je uvijek helikopter Oružanih snaga BiH.

Godinama već izbijanje požara i njegovo gašenje nije primarna tema vlasti u BiH, nego ko će ga i kako gasiti.

Bezbroj je slučajeva u kojima se danima čekal odobranje Predsjedništva BiH da se 'podigne' helikopter Oružanih snaga BiH koji bi trebao pomoći vatrogascima u savladavanju buktinje.

Tako, dok vatrogasci biju bitke sa rastućim plamenom u hercegovačkim šikarama, Predsjedništvo BiH danima razvlači zasjedanje na kojem bi donijelo ovu odluku. Jedan od najvećih kočničara ovog, u suštini, jednostavnog procesa bio je Milorad Dodik koji se obično nije javljao na telefon kada bi se trebao priključiti sjednici Predsjedništva BiH.

Iz ovog inata je Kanton Sarajevo i pokrenuo nabavku svog helikoptera kako se više ne bi morale čekati odluke Predsjedništva BiH, što je naravno iskorišteno u političku propagandu, dok se istovremeno RS dičila svojim helikopterskim servisom koji kad ne prevozi Dodika, radi svoj primarni posao.

Ovih dana drama oko helikoptera OSBiH ušla je u novu fazu.

Dok bukti požar u Nacionalnom parku Sutjeska i u Bileći, vlasti u RS ne žele uopće zatražiti dozvolu OS BiH, nego traže pomoć iz Srbije, što onaj dio vlasti koji dolazi iz Sarajeva ne želi dopustiti.

I dok vatra guta prelijepi Nacionalni park, političari iz RS situaciju koriste kako bi pokušali derogirati dražvu i njene institucije, uz usputnu propagandu u kojoj se Sarajevo demonizira jer tobože ne želi pomoći da se požar gasi.

Od jutros su se (ponovo) oglasili svi pozvani i nepozvani dužnosnici iz RS kako bi ukazali na to Sarajevo nedozvoljava da se gasi požar helikopterima Srbije koji, eto, jedini mogu obaviti posao.

Pozadina je u suštini politički ego, jer RS doživljava kao poniženje to što prvo od države mora tražiti saglasnost za helikopter OSBiH, da bi se tek nakon toga mogla zatražiti i pomoć susjednih zemalja.

Priča je dakle jednostavna - prvo trebamo pokušati riješiti problem sami, pa ako ne može - tražiti pomoć drugih.

U suštini, to je čak i politika Milorada Dodika koji zagovara domaći dogovor mimo stranog intervencionizma - pa nije jasno zašto njegovi kadrovi toliko insistiraju da nam problem rješava druga država?

U cijeloj ovoj priči dakle nije važno što se gubi dragocijeno vrijeme, jer se požar širi iz sekunde u sekundu, nego to da pri mjerenju bude veći (politički ego) jednih u odnosu na druge.