U bliskoj distopijskoj budućnosti briga za starce je potpuno podržavljena. U trenutku kad navrše 75, stari ljudi gube poslovnu sposobnost te ne smiju trošiti ni putovati bez staratelja. Država ih odvodi u organiziranu koloniju za starce.
Junakinja brazilskog filma "Posljednji azur" (O Último Azul) je Tereza (Denise Weinberg), čila starica koja je navršila 75, ali još radi težak posao na fabričkoj traci za krokodilsku kožu. No nakon 75. rođendana klopka se zatvara: dobiva otkaz, kći joj preuzima punomoć za račun, odvest će je u Koloniju. Pošto to ne želi, Tereza se daje u bijeg. A kako ne može kupiti ni kartu za avion ili bus, bježi rijekom. Ukrcava se prvo na riječni remorker, a potom na lutajući propovjednički brod na kojem Časna Roberta (Miriam Socarras), narkomanka s ljubičastim naočalama, putem prodaje CD-ove interaktivne Biblije.
Film "O Último Azul" brazilskog redatelja Gabriela Mascara prikazan je u natjecateljskom programu 75. Berlinalea. Ovaj pitki, kratki i emocijom nabijeni film iskočio je u dosadašnjoj berlinskoj konkurenciji i zasad se čini kao mogući hit festivala. Mascarov road-movie koji bi zbog prijevoznog sredstva ispravnije bilo zvati boat-movie ima sve što festivalska publika ište: ima kolorit, egzotiku, melodramu te političko-distopijski sloj o kojem se poslije projekcije može raspravljati uz piće.